ADHD - prava istina

0

MarkTKD
12.02.2016.

Kada spomenemo ADHD, puno ljudi odmah pomisli da je to isprika za lijenost ili neka izmišljena bolest, a rijetki zapravo znaju što je to i kakav je osjećaj imati ga.
ADHD je kratica za poremećaj manjka koncentracije (ili pažnje) i hiperaktivnosti (Attention Deficiency Hyperactivity Disorder). Sad svi znamo da postoje ljudi koji su hiperaktivni i tvrde da imaju ADHD, jer je hiperaktivnost jedan od glavnih simptoma. Ali to nije istina, jer ADHD je spoj hiperaktivnosti i ADD-a (Attention Definiciency Disorder, ili poremećaj manjka koncentracije), a razlog zašto su spojeni je jer najčešće ADD može dovesti do pojave hiperaktivnosti. Ali postoje određene razlike između ADHD-a i ADD-a osim dodatne hiperaktivnosti.

Kod ADD-a dolazi do jednostavne nemogućnosti koncentriranog praćenja nečega u dužim intervalima. Takvi ljudi često znaju nešto raditi i onda samo odjednom stati i zamisliti se, sve dok ih nešto ne vrati nazad u realnost.
ADHD stvara malo veće probleme. Oni ne počnu "sanjariti" kada izgube koncentraciju, kao ljudi sa ADD-om, nego im misli počnu skakati s jedne stvari na drugu, pa na treću, itd. Problem s time je da njih ne možemo samo tako "probuditi", jer ako im i skrenemo pažnju opet na ono što se događa, njihove misli će samo opet odskočiti sa toga skoro odmah. Isto tako, ljudi s ADD-om ne gube motivaciju za raditi nešto, nego samo koncentraciju. To je zato što njihove misli najčešće odu u sanjarenje. Dok ljudi s ADHD-om često počnu raditi jednu stvar, odjednom se sjete nečeg drugoga pa krenu to raditi, pa nečeg trećega i onda to krenu raditi, a sve ono prije im se ne da nastavljati, te izgube motivaciju za time. To se događa upravo zbog hiperaktivnosti koja ljudima s ADHD-om ne da mira. Oni uvijek nešto moraju raditi, nekako biti aktivni. Bilo to da se svakih par sekundi istežu nekako, ili tresu nogom, ili rukama lupkaju neki ritam koji im padne na pamet, sve to je zbog hiperaktivnosti. Drugi problem hiperaktivnosti je taj što hiperaktivni ljudi doslovno ne mogu biti skroz mirni duže vrijeme jer počnu osjećati tjeskobu, kao da ih vlastita koža pritišće i lagano guši.

Ljudi koji imaju ADHD nisu lijeni, nego nemaju motivacije za nečime jer znaju (svjesno ili podsvjesno) da će im misli početi skakati svuda naokolo. A manjak motivacije i volje upravo do toga i dovede.
Problem sa ADHD-om je taj što ga je lako odglumiti, a skoro nemoguće dokazati da ga netko glumi, pa onda lijeni ljudi često ga koriste kao ispriku.

Ja osobno imam ADHD (iako nisam nikada išao kod psihologa da bih to potvrdio, jer ne želim biti na nekim tabletama koje me smiruju ili šta već) i mogu vam reći da zna biti prilično teško s njime. Bilo je par puta kada sam vani s prijateljima da mi se mozak sam od sebe isključi i uopće ne slušam što mi oni pričaju. Isto tako, na državnoj maturi iz engleskog, na dijelu slušanja, sve sam samo nagađao odgovore iz nekih fragmenata koje sam registrirao. Čuo sam da netko priča iz radija, čuo sam tekst, ali nisam ga razumio. Koliko god da sam se trudio, nisam ga mogao razumjeti, jer mozak mi je jednostavno svaki put počeo skakati na neku drugu misao ili se "gasiti" sam od sebe. Ako pričam s nekime moram nešto raditi, bilo to gestikuliranje rukama ili nešto drugo, ili ako sjedim u kafiću dulje od 15-ak minuta počnem tresti nogom ili ih ljuljati. Jednostavno moram nešto raditi ili me počne tjeskoba hvatati.

Pa eto, nadam se da sam vam malo proširio znanje o ADHD-u i da ćete lakše moći prepoznati ljude koji ga imaju od onih koji se prave da ga imaju.
I na kraju, kao i uvijek, samo pozitiva ljudi! :) <3

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

Prati nas na Instagramu

123.395
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se