Anđeli,što vi mislite??

2

Ana_sostar
21.07.2014.

'Anđeli su stvorenja koja je stvorio Bog. Prelijepi su i mnogo veći od nas, poput divova, a nekada mogu poprimiti i ljudski oblik. Nekada imaju krila, nekada sve izgleda poput svile. Njihove oči su posebno lijepe. Nemaju boje i izgledaju poput zvijezda, odašilju veliku svjetlost i ponekad je osjećaj takav da kao da možete ušetati u njih, i proći kroz taj prolaz i daju osjećaj velike ljubavi. Zapravo, nikada nisam u njihovom prisustvu osjetila strah
Svaki muškarac, žena i dijete - svaka osoba na ovom planetu ima svog anđela čuvara kojeg mu je darovao Bog. I zato uvijek govorim ljudima: nemojte ignorirati svog anđela već ga pozdravite i zapamtite da je on čuvar vaše duše i da vas nikada ne napušta. On je uvijek uz vas, u dobru i u zlu ili ako ste usamljeni, on je uvijek uz vas' opisala je Lorena.
Upravosam završila sa čitanje knjige „Anđeli u mojoj kosi“-predivna je! Vjernica sam i pokušavam što iše vjerovatu u Boga i često razmišljam kako Bogu se svi mole i mislim da je prezatrpan svim tim molitvama,zato sam se sada ja odlučila moliti svojem Anđelu Čuvaru. Inače nikada prije nisam mislila da možaa sada pored mene stoji moj anđeo.Od malena sam imala (pa i sada) zamišljene prijatelje i u svojoj bi glavi zamišlčjala naše školovanje,iskustva koja smo do sada proveli pa čak i neke vceze.Jedan od mojih izmišljenih likova je i jedan mladić koji je zapravo anđeo,došao je k nama u kuću jer je saznao da sam ja poluanđeo.Znam da je malo glupo ali toje razvoj moje mašte.
Trenutno pokušavam osjetiti Anđela pored sebe,volim crtati (iako se baš previše ni netrudim) htjela bih baš njega nacrtati.U knjizi o kojoj sada piše,Anđeli u mojoj kosi,piše da anđeli čuvari nemaju spol već nam se prikazuju u različitim situacijama sa različitim spolovima kako bi nam pomogli riješiti poslanje.
Razmišljam,kako bihreagirala da na nekompolju gdje je umrlo jako puno ljudi,kada ja dođem vidim njihove duhove,ili da vidim prijateljičine anđele čuvare. Mislim da bi to bilo super.
Na početku čitanja kjige kaže doktor Leoninj majci da je ona „retardiraana“-čitajući tu knjigu promjenila sam mišljenje o svemu a pogotovo tim ljudima.Mnogi misle da su oni rođeni takvi zbog toga što su Bogu nešto skrivili,ili da su možda roditleji nešto krivi Bogu.Ja nemislim tako,moje mišljenje je da je Bog njih poslao k nama da vidimo što je zapravo radost života.Jedna od takvih malih lavova-anđela je i Bellica,jedna curica iz mojega grda koja je umrla ove godine.Cijeli život bila je u kolicima,jednom prilikom njezina majka rekla je kako bi htjela barem pola njezine boli uzeti k sebi,a malecka je na to odgovorila:Mama mislim da ti to nebi mogla izdržati....Mislim da ti mali ljudi koji su bolestni su zapravo odraz Božje ljubavi i da oni točno pokazuju kako bi ljudi na svijetu trebali biti.
Nešto me muči.Moji roditelji se često svađaju,mama kaže da je to zaato što su jako dugo zajendo i da se ne trebam bojati,ali mene je svejedno nekada strah.Isto tako,ja idem u strukovnu školu koja ide po ginazijskom programu.moja najbolja prijatlejica je najbolja u svim predmetima pa i u crtanju.Imam nekada osjećaj kao da je moja mama jako žalosna što ja nisam takva u školi,to me nekada rastuži.
Danas me mama pitala da idem s njom na posao,to me jako lesto pita no ja ne želim jer mi je ondje dosadno ali onda pomislim uvijek :Što ako se mojoj majci dogodi nešto na putu za posao? Što ako,Što AKO se nešto dogodi a ja nebudem bila ondje da joj pomognem?!? Jednom je tako i bilo.Nakon škole došla sam k njoj u radnju,bila je gužva,gledajući mamu kako ljudima obješnjava stvari vidjela sam da joj nije dobro,moj mama pati od dijabetesa a sada i reume.Pozlilo joj je taj dan,s nama su ostali jedna žena i njezina kći,po svemu sudeći,majka te cure bila je malo kako da kažem...mislila je samo na sebe.Moja majka je njezinoj kćeri radila haljinu i kako joj je pozlilo nije baš bila pri svijesti,žena ju je stalno ispitivala kolika je cijena te haljine iako smo joj stalno njezina kćer i ja govorile da joj nije dobro da nije pri svojoj pameti.Mama je sve više padala u nesvjest tj. Šećernu komu.Nazvala sam tatu da brzo dođe te smo otišli na hitnu.Taj dan je za mene bio koban,bilo ih je još,prošle godine u 12. Mjesecu stariji brat me naglo izbacio iz dnevne sobei rekao da odem u sobu pored.Nije mi bilo jasno zašto dok nisam vidjela i čula crveno-plava svijetla i zvuk hitne pomoći.Provirila sam kroz ključanicu i vidjela jedan par bolničara kako pomažumojj mami,kako je žena rekla-Zamalo bi bilo gotovo,falila je mala dlaka da umre.
Od taada je jako strah.Bojim se i salno se molim za sovju obitelj.Nadam se da mi moj anđeo i Bog pomažu.

Komentari

Annabell_

Annabell_

21.07.2014.

Odličan post :)
Nikad nisam razmišljala o svom anđelu,sve molitve sam upučivala Bogu.Hvala ti za ovaj post,mislim da ću se malo obratiti i svom čuvaru :)

andrea623

andrea623

22.07.2014.

Super post. I ja nekada razmišljam o svome anđelu čuvaru. :)

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

Prati nas na Instagramu

116.923
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se