Borilačke vještine demistificirane

0

MarkTKD
18.03.2017.

Već dosta vas koji ste naletili na moj profil znate da se bavim Taekwondo-om (da, ako niste skužili do sad, TKD u mojem imenu znači Taekwondo), tako da znam jako puno o osnovama borilačkih sportova, kao i jako puno stvari koje su specifične za pojedini sport. Na sve to sam nedavno nadodao i znanje sa sportskog učilišta gdje se trenutno školujem za profesionalnog trenera Taekwondo-a, što mi je još više informacija pružalo i objasnilo još neke stvari koje nisam znao do sada. Da ne mislite da se hvalim, tek sada dolazi ona glavna poanta ovog posta, a to je da sam saznao koliko puno trenera borilačkih sportova rade greške koje samo uništavaju natjecatelje i želim vam sve to prenijeti, tako da znate kako bi stvarno trebalo sve to izgledati i kako borilački sportovi nisu zapravo tako strašni kao što ljudi misle. A ujedno vam možda i dam informaciju više da možete reći onom dosadnom profesoru iz tjelesnog da radi nešto krivo i/ili besmisleno (vjerujte mi, takvih ima previše, čak i nekih koji imaju diplomu sa KIF-a).

Odmah da kažem, ovo će biti podulji post i sigurno će biti nekih stvari koje neće svi shvaćati odmah (ili neće shvaćati uopće), pa slobodno pitajte u komentarima.

Imamo situaciju da ste svi vi novi početnici u nekom klubu koji žele naučiti neku borilačku vještinu. Prva stvar koju morate učiniti je nabaviti prikladnu odjeću za to, što je uvijek tako sa bilo kojim sportom. U pravilu bi vam prvih 1-3 treninga trebali biti "probni" i time besplatni, iako postoje neki rijetki klubovi koji vam samo daju da pogledate trening, a ako hoćete trenirati morate se odmah upisati i platiti članarinu za taj mjesec. I tu vam odmah dolazi prva vaša provjera kvalitete kluba i/ili trenera. U pravilu uvijek postoji više grupa. Postoje početnici, napredna grupa i natjecateljska grupa. Ako ste odmah stavljeni u grupu gdje su već napredni ljudi ili natjecatelji, onda je ili trener neškolovan, ili je klub nekvalitetan i ne može si priuštiti još jednog trenera ili još jedan termin. Još za zagrijavanje mogu svi biti zajedno, ali kada krene rad mora se znati kakva je podjela. Postoje naravno tu iznimke, tipa kada natjecateljska grupa ima relaksacijsku fazu ili je kraj sezone pa se vježba osnovna tehnika, ali to je onda samo par treninga. Stvar je u tome da se početnici nikada ne stavljaju odmah u "pogon", jer onda raste šansa za ozljedu svih sudionika, uključujući vas. Recimo u Judu vježbate neku tehniku bacanja, a vi još ne znate ni osnovne padove i kako amortizirati udarac u pod. Prvi problem je taj što se možete povrijediti prilikom samog pada ako vaš par radi bacanje, a isto tako možete vi njega povrijediti zato što još ne znate pravilnu tehniku. To još više dolazi do izražaja ako je u pitanju udaralački sport.

I evo, stavljeni ste sad u početničku grupu, imate trenera koji se posvećuje samo vama početnicima u tih sat-sat i pol, dakle klub i trener su prošli prvi test. Odmah vam dolazi drugi test, a to je sadržaj treninga. Prvo i osnovno je uvijek zagrijavanje, razgibavanje i istezanje. Bilo koji trener koji to preskače izaziva vraga i daje vam poštenu šansu za puknuće mišića ili mišićnih vlakna prilikom izvođenja pokreta. Čak i samo istezanje bez zagrijavanja je već opasno, ali oni malo bolji treneri znaju kako vas već samim razgibavanjem zagrijati prije istezanja. Istezanje se uvijek radi nakon što se probije znoj, tj. nakon što se ljudi uznoje barem malo. Zatim slijedi glavni dio treninga. Uvijek, ali baš uvijek, prva i osnovna stvar je tehnika, i to vrijedi za sve sportove. Ovo je jedna od najvećih i najčešćih grešaka i kod profesora tjelesnog odgoja, jer većina vam samo kaže kako da nešto vježbate, to vam pokaže i pusti vas da vježbate. Vjerujte mi, pravilna tehnika vam može olakšati neki pokret ili učiniti neku vježbu efikasnijom za barem 50%. U slučaju borilačkih sportova, tehnika vam može jako puno utjecati na samu silu udarca, efikasnost poluge, lakoću bacanja, itd.. Samo vježbanje tehnike bi se u pravilu trebalo izvoditi prvo analitičko, a onda sintetičko. Da vam to malo pojasnim:
ANALITIČKI POKRET - usporeni pokret, često podijeljen na više faza izvođenja, koristi se u svrhu učenja najvažnijih detalja kod samog pokreta, tipa pozicija tijela, kukova, usklađenost pokreta, itd.
SINTETIČKI POKRET - cijeli pokret izveden odjednom nakon naučenog analitičkog pokreta, služi za povezivanje faza pokreta u tečnu cijelinu i koristi se u daljnjem vježbanju
Netko tko vas odmah stavi na to da radite sparing, razvijate snagu, eksplozivnost ili kondiciju, sigurno vas ili planira što prije ubaciti u pogon pa ide na onu prirodnu selekciju i na zakon brojeva po kojima će oni talenti isplivati odmah (što itekako olakšava posao nama trenerima, ali je ujedno znak lijenosti i sebičnosti jer ganjamo samo svoje ambicije), a ostale ko j*be, ili nema pojma o radu s početnicima, ili je jednostavno lijen. A takvi treneri su vam najgori.
I zadnji dio ovog testa je da vidite koliko je sam trener spreman za taj trening. Ako vidite da šara i skače sa jedne stvari na drugu, bez da ijednu u potpunosti dovrši, ili vidite da na licu mjesta razmišlja o tome što raditi, to je znak lošeg trenera koji se ne zanima previše za svoj posao. Treneri početnici uglavnom imaju negdje zapisan plan treninga za taj dan, ili ako rade kao asistenti imaju iskusnijeg trenera koji ih usmjerava prvih godinu-dvije dok oni sami ne shvate kako treba ići tok treninga, trenutnog mikrociklusa i makrociklusa (o ta 2 pojma ću više pričati kasnije). To vam govorim tako da znate da nema isprika za traljavo održani trening. Ako ja uspijevam složiti program za trening uz faks i učenje za ispite za trenera, onda mislim da ne postoji opravdana isprika za neosmišljeni trening koja ne bi vrijedila i kao razlog za otkazani trening (tipa bolest, smrt u obitelji i takve neke situacije).

Ako su vam trener i klub prošli ova prva 2 testa, onda ste sigurni prvih 2-3 mjeseca. Nakon tog perioda već biste trebali naučiti one najosnovnije tehnike. Ako niste, onda je ili trener krivo postavio treninge, ili se vi ne trudite dovoljno da shvatite kako treba to izvoditi, a koje je istina od to dvoje, to ćete najbolje vidjeti po ostatku grupe. Ako vas ima malo koji niste savladali početne tehnike, onda je problem negdje kod vas. Ali ako je u pitanju većina grupe, onda je problem kod trenera. Ali pretpostavimo da ste sve to savladali, položili za sljedeći pojas (ako vam sport ima sustav polaganja i pojaseva), sljedeća stvar na trenerovom umu mora biti da vas počne učiti za slijedeći stupanj. Znači ne smije se više ponavljati ista stvar, nego mora se ići dalje. Naravno, uvijek ima treninga gdje se ponavljaju prijašnje stvari u svrhu očuvanja i napretka tehnike, jer treba puno vježbe da se tehnika usavrši i treba održavati tu razinu. E sad, uglavnom klubovi koji su prošli prva 2 testa imaju dobro razvijen sustav za daljnji napredak, ali uvijek postoje iznimke, pa bolje da i to znate.

Prođe jedno godina-dvije, već ste puno toga naučili, u nekim vještinama ste već i krenuli s nekim osnovama sparinga i pomaknuti ste u napredniju grupu. E sad dolazi do izražaja koliko neki trener stvarno zna o svojem poslu. Uglavnom je situacija da kada dođete do razine predzadnjeg ili zadnjeg obojenog pojasa, znate već sve tehnike na dosta visokoj razini, neke manje, neke više. Ali što vam onda ostaje do razine crnog pojasa? Ostaju vam 2 stvari:
1. početak usavršavanja tehnika
2. učenje specijalnih tehnika
Ono prvo vam je sigurno jasno, ali što ovo drugo znači? U udaralačkim sportovima, to su uglavnom tehnike u okretu za 180 i 360. Sve iznad toga je već više pitanje gimnastike i atletike, a manje same tehnike u sklopu vještine. U drugim sportovima to mogu biti neke zahtjevne tehnike koje se ne koriste često i koje zahtjevaju vrlo visoku razinu znanja osnovnih tehnika. Uglavnom, to vam je onaj šećer na kraju, glazura na torti, što se tiče tehnike. Sad zašto kažem da se tu vidi koliko trener stvarno zna o svojem poslu:
Prva stvar je ta da većina trenera zanemaruje takve stvari, nego ide dalje razvijati tehniku kroz ponavljanje i kroz sparing. Ako nastavite dalje raditi isti pokret i samo ga ponavljati, trebat će vam jako puno ponavljanja da usavršite tehniku. A ako radite kroz sparing, onda zapravo padate sa tehnikom, jer prirodno radite alteracije u samom pokretu kako bi ga brže i/ili lakše izveli. Ono što se treba raditi je vježbati napredniju verziju te same tehnike ako je ona dovoljno dobra za početak, tj. njezinu specijalnu verziju ili specijalnu tehniku za koju je ta tehnika preduvjet. Stvar je u tome što kroz vježbanje te specijalne tehnike, vi ste prisiljeni unaprjeđivati tu osnovnu tehniku kako bi mogli savladati specijalnu tehniku. Uzeti ću za primjer zadnji kružni kao bazičnu tehniku i zadnji kružni za 360 kao specijalnu tehniku. Zadnji kružni je tehnika koja se izvodi u visini glave, te zbog toga neki ljudi moraju nagnuti tijelo prema iza kako bi im noga mogla ići više u zrak. Ali pravilna tehnika se izvodi sa uspravnim tijelom, dakle naginjanje tijela prema iza je nepravilnost. I ta nepravilnost narušava ravnotežu u zraku kod izvođenja zadnjeg kružnog za 360, te zbog toga vas tjera da držite tijelo što uspravnije, inače skoro padnete na pod.
Druga stvar je znati sve razne modele vježbanja pojedine specijalne tehnike, jer neće svi shvatiti na isti način kako se nešto izvodi, pogotovo kada je u pitanju specijalna tehnika. Također treba znati koje vježbe snage i eksplozivnosti treba raditi kako bi se olakšalo/omogućilo izvođenje pokreta, a za to isto treba znati modele treninga, način izvođenja i određena pravila, tipa da se nikada ne smiju raditi snaga i eksplozivnost iste mišićne skupine u istom treningu, niti se ne smije raditi snaga te mišićne skupine narednih 2-4 dana, ovisno o fizičkoj spremi vježbača.

Ono što vam se isto može dogoditi je da krenete i sa ozbiljnijim sparingom nakon godinu-dvije vježbanja, što ovisi o vašim ambicijama i o samom klubu. Sparing je onaj glavni dio svakog borilačkog sporta. Tek kad prođete određeni period sparinga možete stvarno reći da ste naučili neku borilačku vještinu. Sve do tog trenutka i sve osim toga je samo priprema i dodatna hrana za taj dio. One osnovne tehnike su vam bile predjelo, daljnje razvijanje tehnike je salata, opća fizička sprema je prilog, a sparing je ono glavno jelo.

Prvo ću vam razbiti neke iluzije o sparingu.
1. Sparing je vježba, simulacija borbe, kroz koju uvježbavate pokrete, razvijate reflekse, kontre, napade, izbjegavanja, itd.
2. Sparing se UVIJEK radi ŠTO MEKŠE. Nemojte nasjedati na one gluposti da morate osjetiti snagu udarca kako biste se naviknuli. Za takve stvari postoje vježbe izdržljivosti
3. Stariji i iskusniji borci od vas vam neće uvijek pomagati, niti će vas uvijek "tlačiti". To sve ovisi o tome kakav je netko kao osoba. Postoje oni koji će vam sami stvarati namjerno situacije i ostaviti negdje rupu da uvježbate poentiranje neke tehnike. Od takvih ćete najviše naučiti.
4. Ne postoji nikakvo pravilo inicijacije. To su sve gluposti koje su izmišljene kako biste odmah imali respekt i strah prema starijim borcima, koji je važan, ali se može postići i na razne druge načine.
5. Sparing nije ono što vidite u filmovima. Nema tu nekih blokova ili pojedinih udaraca, niti neće vaš jedan udarac nekoga šokirati i ostaviti otvorenim za sljedeći. U sparingu ćete udarce najviše blokirati samim gardom ili ćete ih izbjeći.
6. Ono što radite na fokusarima, lutkama i vrećama sve pada u vodu kad uđete u sparing. To je potpuno druga dimenzija koja je nekoliko puta zahtjevnija od rada na fokusarima.
7. Sparing je 50% psihologija i čitanje protivnika i 50% znanje. Možete letjeti zrakom, ali ako ne znate pročitati jel vas se protivnik boji ili ne, ili ako niste psihički dovoljno jaki za izdržati stres borbe, ili ako nemate hrabrosti riskirati primanje udarca, ili ako ne znate kako protivniku nametnuti svoj stil borbe, uvijek ćete izgubiti. Psihološki aspekt borbe je onaj koji ljudi najviše zanemare, a koji je jednako važan kao i same sposobnosti. Svi najveći borci su imali razvijene taktike kako psihološki pobijediti protivnika prije i tokom same borbe, uz sve svoje sposobnosti. Da vam to ovako objasnim kroz primjer:
Borac A je savršeni borac što se tiče tehnike, znanja, iskustva, itd., ali nema hrabrosti, ne zna čitati protivnika i ne zna kako prestrašiti protivnika i natjerati ga da ga respektira. Znači recimo da ima 50% u tehnici, ali 0% u psihologiji. Takav će izgubiti od borca B koji je prosječan borac i ima prosječnu psihologiju, tj. ima 30% i 30%. U zbroju vam ispadne 50 - 60. To su vam one borbe gdje netko dominira većinu borbe (borac A) i onda kad primi prvi čvrsti udarac potpuno se izgubi i borba se preokrene. Upravo zato što u psihi nije jak.

Reći ću vam osobno da sam ja znao pobjeđivati protivnike koji su daleko iznad mene samo zato što sam znao kako ih prestrašiti i nametnuti im svoj način borbe. A isto tako sam izgubio kada sam imao trenera koji nije baš radio na psihološkoj pripremi s nama od čovjeka koji mi savršeno odgovara po načinu borbe i koji je po znanju daleko ispod mene bio. Oni pravi treneri će znati kako vam održati psihu na visokoj razini i kako vas prije borbe dodatno dignuti sa psihom.

Sad, bio sam ranije spomenuo 2 pojma za koje sam rekao da ću više pričati o njima kasnije, a to su mikrociklus i makrociklus treninga. Kada pogledate na sportsku sezonu, koja traje isto kao i školska godina (ali kreće od početka ljeta, umjesto početka jeseni), i odredite natjecanja na koja ćete ići, možete odrediti razne cikluse treninga u kojima se rade određene stvari. Mikrociklusi su periodi unutar sezone u kojima se prolazi kroz određene vrste priprema za nadolazeće natjecanje. Prvi mikrociklus svake sezone kreće sa općom fizičkom pripremom, i to redoslijedom:
plućna koncidija (aerobni kapacitet pluća) -> snaga/izdržljivost -> eksplozivnost/brzinska izdržljivost (ili anaerobni kapacitet pluća).
Za taj dio se uglavnom uzima dio ljeta prije početka školske godine, dakle 8. mjesec, ali se može i protegnuti kroz cijelo ljeto u slučaju priprema za svjetsko ili europsko prvenstvo. Otprilike oko početka školske godine prebacuje se na specifičnu fizičku pripremu. Sadržaj je isti i ide istim redoslijedom kao opća fizička priprema, ali izbor vježbi je takav da se sve radi kroz sportu specifične vježbe, što je u ovom slučaju udaranje po fokusarima. Zadnji dio početnog mikrociklusa je specijalno-taktička priprema gdje se uvježbavaju taktike, kombinacije i svi ostali aspekti sparinga kroz sam sparing sa zadanim zadacima.
Unutar mikrociklusa uzima se otprilike 1/3 vremena za svaku vrstu pripreme, uz uvjet da za svaki dio ima najmanje 2-3 tjedna vremena. Ako ima manje, onda se krati opća fizička priprema, a onda se izjednačavaju specifična fizička priprema i specijalno-taktička priprema u ostatku vremena.
Ako je između 2 natjecanja prostor od 3 ili više tjedana, to se može uzeti kao zasebni mikrociklus u kojem se rade isključivo specijalna fizička priprema (vjerojatno ste primijetili da ponekad koristim specijalna, a ponekad specifična, ali znače isto) 1/3 vremena i specijalno-taktička priprema 2/3 vremena. U slučaju veće pauze do slijedećeg natjecanja, cca. 2 mjeseca ili više, može se uzeti tjedan dana za relaksacijski mikrociklus gdje se radi najviše na gipkosti, tehnici i vježbama opuštanja. Nakon zadnjeg natjecanja u sezoni obavezno ide relaksacijski mikrociklus do kraja sezone.

Makrociklusi su veći periodi vremena, počevši od veličine jedne polusezone, pa sve do dvoolimpijskog ciklusa (8 godina). Makrociklusi služe za postavljanje određenih ciljeva koje želimo ostvariti unutar njih i onda na temelju uspješnosti postavljenih ciljeva određuju se daljnji ciljevi za daljnje makrocikluse, kao i izbor natjecanja i intenzitet narednih pripremnih mikrociklusa.
Također, unutar sezonskog makrociklusa se određuju 2 vrste natjecanja:
vršna natjecanja -> državna prvenstva, jaki turniri, turniri koji utječu na izbor reprezentacije
kontrolna natjecanja -> natjecanja koja služe za provjeru trenutnog stanja borca kroz realno natjecanje te za uvježbavanje određenih tehnika i situacija kroz stvarnu borbu, razina natjecanja ovisi o razini samog borca
Zadnji tjedan prije kontrolnih natjecanja je uvijek isključivo sparing ili eventualno sparing sa zadacima.
Zadnji tjedan prije vršnih natjecanja je uvijek pola sata slobodnog sparinga svatko sa svakim (u rotaciji) i ostatak treninga relaksacijski, s još većim naglaskom na relaksaciju na zadnjem treningu prije natjecanja.
APSOLUTNO NIKADA SE NE RADE NAPORNI TRENINZI, TRENINZI SNAGE, KONDICIJE, EKSPLOZIVNOSTI ILI SLIČNO PRIJE NATJECANJA! Bilo koji trener koji to radi može slobodno prestati raditi svoj posao, jer ga ionako ne radi kako treba.

E sad, nitko ne očekuje od vas kao natjecatelja da to pratite, jer to je trenerov posao. Ali čisto radi vaše kontrole, treneri moraju unaprijed imati plan i program natjecanja i vidjeti tko želi na koja natjecanja izaći u toj sezoni. Isto tako mora pratiti kakvo je vaše stanje na treningu, tipa ako ste svi mrtvi od jučerašnjeg treninga i ne možete odraditi današnji trening kako je očekivano, onda to trener treba uočiti i prebaciti na relaksacijski trening. Najvažnija stvar je upravo ta da trener dobiva i prihvaća povratnu informaciju od sportaša i adaptira treninge na temelju toga. Ako vidi da može pojačati tempo, onda pojača. Ako vidi da mora smanjiti, onda smanji ili promijeni trening.

Probao sam što više pričati o općenitim pravilima, a borilačke sportove više prikazati kroz primjere. Već i sami vidite da je sama tema jako opširna, a vjerujte mi da bi tu mogao još puno toga nadodati. Zato sva pitanja napišite u komentare i potrudit ću se odgovoriti što prije! Nemojte riskirati da dođete u ruke lošeg trenera bez da to uopće znate, nego se informirajte dok imate vremena :)
Samo pozitiva ljudeki <3 nadam se što većem broju pitanja!

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

Prati nas na Instagramu

123.394
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se