Isprike isprike...

2

MarkTKD
02.02.2016.

Znači jako često čujem ljude kako kažu da nešto nisu uspjeli, da im je nešto propalo, da su nešto izgubili, a uvijek je kriv netko drugi. "Nisam upao na fakultet jer su maturu napravili pretešku.", "Propala mi je veza jer me je on cinkao da sam ju prevario.", "Izgubio sam meč jer sam morao učiti za ispravak iz hrvatskog." samo su neke od isprika koje možemo čuti od drugih, a ponekad i od nas samih. I, normalno, sada će sigurno biti neki koji će reći "pa dobro, to su opravdane isprike", no to nije tako.
Naime, ljudima je postalo normalno uvijek tražiti krivicu za njihove neuspjehe u drugima, u nekim događajima, nekim drugim stvarima, a skoro nikada ne tražimo gdje smo mi pogriješili. Tek kada ostanemo bez drugih koje možemo kriviti priznamo sami sebi da smo mi pogriješili. Ali tada je već prekasno, jer vratiti se ne možemo, učinjeno je još više štete zbog čekanja da napokon MI shvatimo NAŠE greške.

Tako da sam odlučio napisati ovaj, relativno kratki, post. Želim objasniti zašto treba uvijek tražiti greške u nama samima, a ne u drugima.
Krenimo od toga da druge ljude mi ne možemo mijenjati, koliko god bi to neki voljeli, ali sami sebe možemo. Ako sagledamo na neki problem iz kuta da znamo da smo mi pogriješili, ali ne znamo gdje točno, onda ćemo moći i ispraviti problem koji nađemo. Ne shvaćate o čemu pričam? Evo vam primjer iz sporta:
Imate borbu i borba je na knap, ali vi imate ipak malu prednost, nekih 2 boda. Na kraju je rezultat (realan) 10-9 za vas recimo, ali protivnik pobijedi jer 2 od 3 suca dignu zastavicu za njega. I sada je odmah očito da ste izgubili na prevaru od strane sudaca. Ali što možete u vezi toga? Ništa. Oni mogu reći da je borba bila na knap, kao što i je, ali da su ipak vidjeli više bodova za vašeg protivnika. I to je skroz opravdano, jer oni gledaju sa strane i može im se neki pogodak u blok činiti kao čisti pogodak. Sad ono što je to loše je što se pomirite s time i ne gledate problem dalje od toga da su suci tako presudili. I takvi borci su drugorazredni i neće nikada postati prvaci. Zašto? Jer ne shvaćaju da je i kod njih problem. Oni su sami krivi za to što su izgubili. Da su se bolje pripremili i bolje borili, onda ne bi uopće dali priliku sucima da pogriješe. Može se reći da je tu onda trener kriv, što opet da, istina je, ali je borac taj koji odabire kod koga će se natjecati. Na kraju krajeva, ako se borac na treningu ne osjeća da je na visokoj razini, a trenira redovito, onda mora reći treneru da nešto nije u redu s tim treninzima. On je taj koji mora inicirati promjenu, a to postiže tako da ili kaže treneru da griješi (ako je trener fakat kreten koji ne zna ništa o periodizaciji treninga i pravilnom rasporedu i modelu podizanja određenih parametara, imao sam takvo iskustvo), ili da se pozdravi s njime i ode u neki drugi klub kod nekog drugog trenera. Za svaki problem postoji, ili je postajalo, rješenje. Samo je pitanje kada će nama "doći iz guzice u glavu" da smo mi ti koji trebamo izvesti to rješenje, a ne čekati nekoga drugoga da to napravi. Ako čekamo da netko drugi to napravi, onda mi radimo grešku i to je naš problem.
Poanta je da sve što nam se loše dogodi se može pratiti unazad kroz vrijeme do neke točke gdje smo napravili pogrešku. Nitko drugi nam nije kriv za naše neuspjehe, nego mi sami. Isto vrijedi i za školu, kada netko kaže da mu je profesor dao 1 jer ga ne voli. Sam si je kriv što je kao prvo dao profesoru inicijativu da ga ne voli, a onda još nije učio i time je dao profesoru opravdani razlog da mu da 1. A onda, ako i nije opravdano, neće poduzeti ništa u vezi toga jer se boji mogućnosti da se to opet ponovi. I normalno, i profesor je tu kriv, ali njega ne možemo promjeniti. Sebe, s druge strane, možemo promjeniti i time utjecati na to da ne dozvolimo profesoru da nam da 1. I to je poanta ovog bloga, da ljudi, vi koji ovo čitate, napon shvate da sve loše što im se dogodi se je moglo spriječiti da su drugačije negdje reagirali.

Ja sam to počeo primjenjivati u 4. razredu srednje, nakon što sam u 3. razredu pao 2 predmeta. Jedan sam pao neopravdano, profesor mi je dao 0 bodova na testu, iako sam sve znao, zato što nisam napisao naslove sklopova koje sam nacrtao. Ali sam mu ja dao tu priliku time što ga nisam slušao kada je rekao da moramo te naslove napisati. Neopravdano je zato što mi je oduzeo komplet sve bodove, umjesto jednog dijela, ali on ima opravdanje koje je prihvatljivo učiteljskom vijeću, a ja sam mu dao to opravdanje. Nakon što sam to promijenio u vezi sebe, sve mi je počelo bolje ići. I sada na faksu mi je isto sve lagano jer znam naći svoje greške i onda ih stignem na vrijeme ispraviti. Naravno, nije da to sve samo odjednom se preokrene, nego je to proces koji traje. Štoviše, ako imate veliki ponos, onda će vam još teže biti (opet, osobno iskustvo). Ali kada uspijete napokon sami sebi priznavati svoje greške i počnete ih popravljati, život vam postane puno lakši.
Nadam se da je barem nekima ovaj blog malo otvorio oči i barem ih potaknuo na razmišljanje. A ako se netko promijeni zbog ovog posta, onda ću biti stvarno presretan! :D I takvim ljudima ću odmah reći: Svaka vam čast!

I za kraj ljudeki, kao i uvijek, zapamtite da uvijek treba biti samo pozitiva! :D <3

Komentari

03.02.2016.

odlicno :D
samo tako nastavi !! ;))

MarkTKD

MarkTKD

03.02.2016.

Ne planiram prestati pisati tako brzo ;) hvala

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

Prati nas na Instagramu

123.716
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se