Novogodišnje odluke i promjene

1

MarkTKD
02.01.2016.

Prije svega, znam da kasnim sa ovime malo, ali bolje kasno nego nikad ;) razlog zašto sam odlučio napisati ovakav post je zato što sam i sam donio neke odluke i promjene u svojem životu na 1. dan nove godine. Pa da ne duljim previše, uglavnom ću pisati o tome kakve odluke sam ja donio i kakve bi svi trebali (po mojem mišljenju) jer stvarno smatram da bi svima bilo puno ljepše u životu onda. Pa krenimo!

Početi ću s time kako sam prekršio jedan od svojih vlastitih pravila i obećanja, a to je da sam se napio. Nakon maturalca i moje (ne tako) genijalne svađe sa najboljim prijateljom u kojoj sam mu skroz ozbiljno govorio da sam mu spavao sa mamom, rekao sam sam sebi da se više nikada ne smijem napiti. Ali eto, prekršio sam to. Jedna jeger-kola, par juice-vodki i na sve to čaša-dvije čiste vodke i cijeli klub mi se je ljuljao kao da sam u Gardalandu na onom njihovom famoznom "Blue Tornadu". I to me je natjeralo na dvije stvari:
1. da sam sebe ošamarim 3 puta i udarim šakom u klupicu vani od bijesa na sebe što sam si to dozvolio i
2. da razmislim o sebi kakav jesam trenutno i kakav želim biti, i da prihvatim svoje greške i mane (umjesto da ih zbog ponosa negiram samome sebi) i odlučim ih ispraviti.
Shvatio sam koliko sam skrenuo sa svojega puta "ideala" i zapravo postao loša osoba. Nisam sad bio neki huligan ili tako nešto, ali da sam imao mani i bio nepošten prema nekim ljudima, neke povrijedio, to sigurno da. Nakon jedno sat i pol šetanja vani na -6 stupnjeva u košulji i majici, par ulaska i izlaska iz kluba da se zagrijem, napokon sam se otrijeznio dovoljno da mogu normalno hodati i da mi se ne ljulja kao da sam na brodu.

Do ovoga trenutka nisam imao u planu nikakve novogodišnje odluke niti sam pomišljao o ikakvim promjenama jer sam mislio da sve radim kako treba. Sam sebe sam prevario da mislim da praktički nemam mana, a sve zbog svojeg ponosa koji mi nije dao da si priznam greške. Ali kada sam se otrijeznio, skroz podsvijesno mi se je dogodila promjena u glavi. Shvatio sam napokon koliko sam glup i ponosan bio i koliko sam se zapravo pokvario kao osoba. Neću sada pričati o konkretnim slučajevima, ali ih ima podosta. Prije bih bio tip osobe koji bi samo ignorirao pijanu osobu na klupi i mislio si "gle kretena, napio se je i sad ne zna gdje je" i mislio sam da je to ok. Ne bih ni pomišljao o tome ZAŠTO je takav. Tako sam isto i ovaj put vidio jednog dečka, godinu dana mlađeg od mene, kako sjedi na klupi, mrtav pijan i na granici da zaspi sjedeći (a vani je bilo -6 stupnjeva). Ali ovaj put sam mu prišao, protresao ga i rekao mu "frende, buđenje, nemoj mi tu još zaspati. Pa budeš se smrznuo jbt". Nakon jedno 5 minuta buđenja, napokon sam ga uspio natjerati da se ustane i prošeće samnom da se malo razbudi i ustabili. Pitao sam ga jel ok, i onda mi je rekao nešto što me je natjeralo na razmišljanje. Rekao je kako je došao u klub na doček s curom, samo da bi ga odmah poslije ponoći ostavila i počela se ljubiti sa drugim dečkima. I onda se je zato napio. Nemojte me krivo shvatiti, ne kažem da je to opravdano, ali ga shvaćam. Da stvar bude još gora, dečku je 1.1. rođendan. Znači na njegov rođendan i novu godinu ga je cura ostavila, i to bez da je on to ikako izazvao. Čisto ovako, dosadio joj je. Nakon što sam to čuo, jednostavno sam se morao zapitati koliko još ima takvih ljudi, mojih vršnjaka, koji se napiju zbog istog ili sličnog razloga. Koliko njih je završilo u bolnici jer su ih svi, pa čak i ja, ignorirali dok su bili vani na pola u komi. I nisam se osjećao baš dobro. A sve što su oni skrivili je to što su odlučili si olakšati bol s alkoholom. To im je bila jedina greška koju ne bi napravili da ih nije partner, roditelj, neki prijatelj, netko treći, povrijedio do te razine da su to vidjeli kao najbolje rješenje. Jako puno mladih danas počne piti upravo radi tako neke situacije. Doma im je loše, u školi ih tlače, cura/dečko ih je povrijedio. Može biti hrpa razloga. I onda čuju od nekoga da je najbolje napiti se i kako je to odmah i "kul". I sve od tuda krene. A druge ljude boli briga. Vide što se događa, vide da je krenuo u krivom smjeru, ali se ne potrude mu pomoći i objasniti da je to najgore rješenje. Da se razumijemo, nije dovoljno samo doći i reći mu "to ti nije dobro" i samo otići kad ti kaže da mu je svejedno i da ga nije briga. To može svatko mu reći. Takvim ljudima treba jedan dobar i dugi razgovor da se otvore i objasniti im zašto im to neće pomoći i kako će im samo još gore biti kasnije. Ali da sad ne skrenem s teme previše, poanta je u tome da sam to shvatio samo zbog toga što mi se je jedna osoba otvorila i rekla zašto se je napila.

Sljedeće jutro sam se probudio oko 10, nakon samo 4 i pol sati sna, i odmah otišao na trening. I rekao sam sam sebi da ću se toliko iscrpiti da ću jedva hodati kao kazna za to što sam se napio te noći. I tako je i bilo. Ali sam isto tako i cijelim putem razmišljao o svim svojih greškama i manama. Time što sam se napio, sam sebi sam uništio sav ponos i, po prvi put nakon dužeg vremena, vidio svoje greške, svoje mane, i sam sebi ih priznao. Sada, dan poslije, napokon sam počeo se iskupljivati za svoje greške onima koje sam povrijedio, i reći ću vam da je osjećaj odličan. Naravno, nije tako lako priznati nekome "oprosti zbog onoga što se je dogodilo, bio sam kreten i pogriješio sam", ali nije me ništa kočilo. Nije me više ponos držao. Bilo je teško sve to priznati nekome, ali iskreno se osjećam puno bolje u vezi sebe sada. I imam mira u duši sada.

Poanta ovog bloga nije da se ispovjedim tu svima. Ne. Nego želim vam svima reći da promjene su moguće jedino onda kada sami sebi priznate sve svoje mane. One novogodišnje odluke koje ste donosili prijašnjih godina, one koje niste uspjeli ispuniti, to je zato što niste stvarno prihvatili svoje greške koje ste do sada radili. Neki od vas su možda rekli "više ću učiti u drugom polugodištu i podići ocjene", ali niste uspjeli. Zašto? Jer ste ili sami sebi rekli "a jbg, lijenčina sam i to je to", ili niste uopće ni priznali da se niste dovoljno potrudili jer ste lijenčine. Nemojte misliti da vas tu osuđujem. Ja nemam pravo na takvo nešto jer sam i sam bio takav. Zato, ljudi moji, prvo priznajte sami sebi koje su vam mane i počnite ih ispravljati. Neće doći rezultati preko noći, ali s vremenom hoće. Samo trebate početi hodati u pravcu promjene. Inače se nikada nećete promjeniti i samo ćete još gori postajati kao osobe.

Prvi korak je uvijek najteži. Ali sve što vam treba su volja i odlučnost da napravite taj prvi korak i volja da ne odustanete na prvoj prepreci (a vjerujte mi, sigurno će ih biti). I zapamtite: Svijet je onakav kakvim ga mi stvaramo. Ne možete natjerati druge da se mijenjaju, ali se zato vi sami možete promijeniti. I već samim time će barem onaj dio svijeta oko vas biti bolji.

Ajde da vidimo hoću li uspjeti barem jednu osobu ovime motivirati i potaknuti na to da postane bolja osoba ;) Samo pozitiva ljudi <3 i sve najbolje u novoj godini!

Komentari

srednjoskolac

srednjoskolac

02.01.2016.

Odličan blog,stvarno odličan!
U nekim segmentima sam se prepoznao u ovom tekstu i dosta sam se uživio u njega.
Možda se vratim još koji put pročitati zadnja 3 odlomka teksta,tek toliko,za motivaciju.
Također sve najbolje! :)

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

Prati nas na Instagramu

123.394
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se