0

Brucošica, riječanka i kolumnistica. Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...
P.S.
Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!


Recimo da provedeš cijeli život na mjestu gdje svaki dan prži Sunce i kuhaš se na "ugodnih" 43℃. Pretpostavljam da bi bila najsretnija osoba na svijetu kada bi padala kiša.

To će naravno ostati samo jedna od onih "što bi bilo, kad bi bilo" situacija jer ni ti ni ja ne živimo u Sahari, a da stvar bude bolja, ja sam iz Rijeke. Kao što se neki nisu školovala, tako  ja nismo vidjelo Sunce. Je li potrebno reći da su upravo kišobrani neizostavni dio outfita svake Riječanke?

Ali naravno, kako se ova Riječanka (da, ja) preselila u Zagreb da krene na fakultet, ponadala se da joj ovdje neće trebati kišobran, pa ga optimistično nije niti ponijela. I kako to već ide, sve što je moglo poći po zlu, je pošlo po zlu.

Ilitiga, bio je pljusak, a ja nisam imala kišobran.

Objavu dijeli Ana(@soda.anaa)



Kako je moj faks na brdu (znam da je Zagreb ravan, ali da, moj je faks na brdu), za doći do njega treba proći kroz odaju tajni, Mordor i svih 7 kraljevstva. Sva sreća pa postoji tramvaj (14ica u srcu, nismo se bezveze držali za vodove na njenom krovu) koji staje odmah ispred studentskog doma, ali i samo za napraviti tih nekoliko koraka, bila sam mokra kao miš. Tj, bila bih mokra kao miš, da mi na putu do stanice nije prišla neka djevojka s kišobranom (a nije bila Riječanka!!) i pitala me idem li do stanice i hoću li s njom da se ne smočim.


 Znači cure moje, bila sam zahvalna toj curi odavde pa do mojeg faksa na brdu (čitaj: jako puno).




Prije svega, svaka joj čast što je prišla skroz nepoznatoj osobi i ponudila se za pomoć, jer realno, jako malo ljudi bi to napravilo. Bit ću iskrena, da sam bila na njenom mjestu, vrlo vjerojatno to  ne bih bila napravila.

 Ili bolje rečeno, tada to ne bih bila napravila.

Kad sam malo bolje razmislila o tome, shvatila sam koliko smo mi svi ustvari povučeni i zatvoreni, a to je  b e z v e z e ! Sada smo u našim najboljim godinama, kada sklapamo nova poznanstva i stvaramo nova prijateljstva koja će trajati zauvijek.
Nekima je to lakše, a nekima je teže. Svatko od nas ima neki svoj način socijaliziranja. Na primjer, ja sam "social butterfly". Ja ne mogu šutjeti, ne podnosim one neugodne tišine. Ako treba, pričat ću i o bijelim zidovima i praznim listovima papira, samo da nije tišina.

 Toliko mogu pričati u prazno i bezveze, da sam u ono ŁuD@cHaA vrijeme imala nadimak brbljavarii...



To može biti ful super, ako pričam s nekime tko je željan konverzacije i onda će mi odgovarati na sva pitanja, postaviti i meni neka, ono super, razgovor teče. Ali ako ne.... Drage moje, to bude čista katastrofa.

Ja nastavljam pričati, druga osoba me blijedo gleda, ja krenem još više pričati, meni samoj postane slabo kad vidim o kakvim sve glupostima pričam... Na kraju, kad sam iskoristila apsolutno sve teme, pa do one najgore 'huh, ovo vrijeme danas... Baš je vruće/hladno/sparno/kišno/vjetrovito/maglovito', zašutim. I slijedi najneugodnija tišina na svijetu.



Ne znam kako bude drugoj osobi (neću napisati sugovorniku, jer da je sugovornik, ne bi bila tišina!!), ali ja umrem koliko mi bude neugodno. Krenem vaditi mobitel, skrolam po Instagramu i tražim barem kakav meme da ga pokažem toj osobi da se skupa nasmijemo.

I to bude onaj ključan trenutak, kad saznam ima li naše prijateljstvo smisla ili ne.

Ako se i druga osoba nasmije, bude mi odmah lakše. Pada kamen sa srca, tražim ostale memeove, već zamišljam da ćemo si biti kume na vjenčanjima. Ako pak ne padne HAHAHAHAH nego samo haha ili hah, odustajem od bilo kakvih pokušaja konverzacije i nastavljam se smijati sama sa sobom. Što će mi netko toliko negativan da se ne smije na memeove?!?!?!



Mi se čitamo i sljedećeg tjedna, a vi mi ostanite vesele, nasmijane i zdrave!

I za kraj vas pitamo:



Foto: Ana Šoda Instagram/Giphy

I.I.

Pročitajte još:

Fotke prije i poslije - pogledajte kako je Ana uredila svoju sobu u domu

Najbitniji trenutak u životu svake cure - kad je vama bio prvi put?

Oni dani u mjesecu - zašto nam se tih dana jede SVE SLATKO ikad?

 



Ana ŠodakolumnaČokoladapizza i jednorozipričanjebrbljanje

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

O autorici...



Brucošica, riječanka i kolumnistica.

Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...

P.S. Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!

Prati nas na Instagramu

123.698
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se