0

Maturantica, riječanka i kolumnistica. Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...
P.S.
Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!



Prošli tjedan je bio definitivno jedan od onih ljepših u mojem, skoro devetnaest godina dugome, životu. Naime, od 13.og do 17.og ožujka 2017. godine bila sam na posljednjem dužem izletu u srednjoj školi, posljednji maturalac. Bila sam u Rimu!

Nisam putovala puno, ali sam posjetila nekoliko većih gradova, kao što su Firenca, Prag, Budimpeštu, Milano i Torino. Svi uvijek bruje o divnom, predivnom Rimu, no nisam nikad očekivala da će biti lijep koliko zaista je!

i

No, trebalo je doći do Rima. Osim što sam izgubila dan života u autobusu vozeći se iz Rijeke do Rima te drugi dan vraćajući se natrag, izgubila sam nekoliko dana na pripreme za put i puno, ali zaista puno živaca!



Ne znam za tebe, ali ja sam jedna od onih cura koje paze na svaku sitnicu, na svaki detalj.
Jedna od onih koje mjesecima unaprijed planiraju izlaske i kojima je jednostavno stalo do toga da sve bude savršeno. Osim mojeg rukopisa, moj rukopis je strašan.Back to savršeno. Kad znaš da ćeš provesti barem 7-8h u autobusu, najvažnije je dobro se opskrbiti s pjesmama. Skinula sam sve moguće pjesme kojih sam se mogla sjetiti, no ona koja je obilježila moj maturalac te samim time postala pjesmom tjedna jest definitivno:



Pjesma nema veze s vezom, ali eto mojoj prijateljici i meni je ostala u uhu, a nakon što ju poslušaš će sigurno i tebi! Ali trebalo je doći do pjesme. Sigurna sam da nisam jedina koja kad odluči skinuti pjesme odjednom zaboravi sve pjesme te se tako posao koji traje 20-ak minuta protegne na nekakvih sat vremena.

Dovoljno je reći da smo mi kretali u 6.30h, a ja sam pripremala playlistu u 5.45h...

Jednostavno nisam stigla sve (čitaj: nisam krenula na vrijeme). Uvijek planiram pripremiti outfite tri dana prije, tako da u slučaju da treba nešto oprati se stigne sve do puta, pospremiti odjeću u kofer barem dan ranije, kozmetiku dijelom večer prije puta, a lijekove u potpunosti prije spavanja.


I uvijek to završi tako da se outfiti upotpunjavaju do zadnjeg trena, kofer se sprema 10 minuta prije spavanja, kozmetika se samo pobaca u torbu par minuta prije puta, a lijekovi se zaborave.

Doslovno, uvijek ista priča. Ali uvijek. Gdje god išla, s kim god išla, kad god išla.




Prije Rima sam doslovno do zadnje minute trčala po kući kao manijak, očajno tražeći zvučnik i bočicu za vodu i tablete protiv mučnine od puta i slušalice za mobitel i prilično sam sigurna da u jednom trenu nisam znala gdje mi je glava.

S druge strane, moja prijateljica nije perfekcionist te je ona u 6.30h imala blaženi osmijeh na licu jer je znala da nije moguće da sve prođe kako je isplanirala. Bila je sretna s time što je uzela fotoaparat i punjač za mobitel, ostalo joj nije trebalo.
Naravno, u busu sam se sjetila da sam zaboravila ponijeti šal, trenirku i omiljene naušnice. Sve stvari bez kojih se može normalno živjeti, ali mi se u tom trenu učinilo kao da je riječ o smaku svijeta! Ali na kraju, sve je dobro završilo. Riješila sam to na najlakši način - šopingom!



Da se razumijemo - i ranije sam planirala šopingirati u Rimu, ali sad sam jednostavno morala! Usput sam kupila jednu jako lijepu ogrlicu i prekul maskicu za mobitel, ali to sad nije bitno. Sad je bitno naglasiti kako je sve završilo i bolje nego što sam planirala, a stvarno sam bila jaaako skeptična.

I to je otprilike ono što imam za poručiti sebi samoj, a i svim perfekcionistima: iako sve ne ide po planu, ne znači da će se svijet prestati okretati!

Sve će biti sasvim u redu. Duboko udahni, smiri se i kreni smišljati kako doći do cilja, uzimajući u obzir trenutne okolnosti. I stvarno, vjeruj mi, bit će sve okej.

Realno, što ti može pokvariti maturalac?! Apsolutno nitko i ništa.



Čak i da imaš stroge profesore koji te ne puštaju iz hotela van, čak i da zaboraviš ponijeti pola stvari koje si planirala, ništa i nitko ti nikad neće moći pokvariti maturalac.



Zaista, na kraju se sve zaista isplatilo. Sve pripreme i svo vrijeme uloženo u ovo putovanje. Naposljetku, bila sam u Rimu, jednom od najljepših gradova na svijetu.



Vidjela sam Koloseum, posjetila Vatikan te zaželjela želju na fontani di Trevi. No, osim svih tih materijalnih stvari, vidjela sam nove ljude, nove običaje i novu kulturu. A to, baš kao što kaže i jedna od onih ocrtanih reklama, to je zaista neprocijenivo.



Drage djevojke, jeste li i vi bile na maturalcu, ili se tek spremate na najzabavnije putovanje vašeg života? Pišite mi sve vaše dojmove.

A do idućeg utorka, budite mi lijepe, pametne i nasmijane!

Foto: Ana Šoda/Giphy/Shutterstock/WeHeartIt/Travel/Stephanie

Ana Šoda

Pročitajte i ostale Anine kolumne:

Škola, učenje, trening, frendice - tko god kaže da stiže sve ovo, LAŽE

Vrijeme je za vježbanje: 'Ja ne izgledam ni malo graciozno u teretani i ne želim da me netko vidi takvu'

Tko su i zašto ih volimo - jesu li i vama ovo najdraži YouTuberi?





Ana ŠodakolumnaČokoladapizza i jednorozimaturalacpakiranje

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

O autorici...



Brucošica, riječanka i kolumnistica.

Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...

P.S. Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!

Prati nas na Instagramu

117.668
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se