1

Brucošica, riječanka i kolumnistica. Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...
P.S.
Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!

Normalno, sad sigurno misliš kako se pripremam danima,  ne izlazim iz kuće, ne dižem nos iz skripti i knjiga, riješila sam već sve zadatke koji postoje, praktički diplomirala. Well, skroz si u krivu. Polovica je studenog (sutra će biti točno!!)  i svi znamo što to znači - srednjoškolcima kreću testovi i ispitivanja, a studente očekuju kolokviji, parcijale, zovi to kako god želiš, ali slijedi nam smrt.

Znam da su testovi i ispitivanja u srednjoj jako stresni, sjećam se svega, ali faks.... Ovo je on a whole new level.

Inače uvijek čekam do zadnjeg trena dok ne počnem s nečime (barem je tako bilo u srednjoj), ali se uvijek nekako nešto izvuče i super završi. Ili se odgodi kontrolni, ili se prepiše, ili me pogode pitanja koja znam, ili stvarno stignem naučiti pod malim odmorima. Uglavnom, sve se nekako stigne. A i recimo da ne prođe baš dobro, uvijek možeš pisati ispravak ili popraviti ocjenu sa sljedećim testom ili ispitivanjem.



Na faksu...

Na faksu imaš dva kolokvija po kolegiju na kojima moraš skupiti minimalan broj bodova da bi mogao uopće ići na usmeni, i onda se moliš da to prođe dobro. Fora je u tome što ako ne skupiš dovoljan broj bodova na kolokvijima, automatski padaš predmet i ne možeš upisati sljedeći i onda si u teeeškom problemu.... Postoji naravno i popravni kolokvij, ali da bi mogao to pisati, opet moraš imati nekakav određeni broj bodova. Tako da da, nije uopće stres.

Normalno, sad sigurno misliš kako se pripremam danima,  ne izlazim iz kuće, ne dižem nos iz skripti i knjiga, riješila sam već sve zadatke koji postoje, praktički diplomirala. Well, skroz si u krivu.



Za točno sedam dana me čeka prvi kolokvij (dok ti ovo čitaš već je šesti), a ja sam DANAS isprintala (čitaj jučer) skripte koje su mi potrebne za učenje.... Ali glavno da sam ja već u sedmom mjesecu, prije nego što sam se upisala uopće na faks, kupila sve markere, bojice, tehničke, ravnala i slične gluposti, jer to će mi sve trebati kad počne faks jer ću samo učiti.

MHMMMMMM Gdje je nestala ta motivacija?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!

Tj, čak nije niti motivacija, motivirana sam ja za završiti ovaj faks, ali sam najviše motivirana s time što želim ostati u Zagrebu, baš volim ovaj grad i ljude koji su ovdje. Ali najviše sam motivirana zato jer doslovno ne znam što bih radila sama sa sobom kad ne bih završila ovaj faks. Kriza identiteta?? Ovo mi je bio prvi izbor i to je ono što sam htjela i otkako znam za sebe, uvijek sam u nekim brojevima, ponavljanjima, uzorcima, rutini, ocd-u...

Nije to ništa nužno odlika svakog matematičara, ali ja sam se uvijek nalazila u matematici koja je univerzalna, pričao ti talijanski ili hrvatski, 1 i 1 su uvijek 2.




I evo me sada ovdje, umjesto da učim i pripremam se za kolokvije, ja pomno biram outfite za cijeli tjedan, perem svo suđe koje se nakupilo, čistim sve police, metem pod, čistim pernicu od smeća, čistim torbe od smeća, rješavam zadaće koje uopće nemaju veze s gradivom kolokvija, lakiram nokte, stavljam masku na kosu, šiljim olovke, gledam Ladylike i Safyiu na Youtubeu, smišljam i stavljam storye na Instagram...

Basically, radim sve OSIM učenja. A stvarno je vrijeme.


Toliko je vrijeme da je već prije dva tjedna bilo vrijeme, ali ja sam to izignorirala. Pravila se da ne postoji. Da nije vrijeme i da imam fore. Jer ostalo mi je to od srednje, ono sve se može, sve se nekako izvuče na kraju. Evo jučer mi je došlo do glave da se ne može i da je stvarno krajnje vrijeme za početi. Jesam li počela? Ne.



Sad kad sam napokon napisala i ovo, polako ostajem bez stvari koje mogu raditi OSIM učenja. Tako da je vrlo vjerojatno da ću uskoro krenuti učiti. Držite mi fige i mislite na mene cijeli sljedeći tjedan, jer će biti gusto!

Mi se čitamo i sljedećeg tjedna, a vi mi ostanite zdrave, lijepe i nasmijane.

P.S.

Držim i ja vama fige da sve bude supač dupač!


Foto: Instagram/Giphy/Unsplash

Ana Šoda

Pročitajte i ostale Anine kolumne:

Prepoznaj ih na vrijeme - stvari koje rade svi fejk prijatelji

Kupiti ili ne kupiti – pitanje je sad?! Postani prava shopping kraljica s malim budžetom slijedeći ova tri pravila

[ANKETA] Limunada od Milice ili Autogram od Cece - slušaš li cajke inače, samo kad ideš van ili nikad?



Ana ŠodakolumnaČokoladapizza i jednorozi


Komentari

ScreamBloodyGore666

ScreamBloodyGore666

14.11.2017.

Neka netko kaže ovoj djevojci da se etnici pišu velikim početnim slovom...

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

O autorici...



Brucošica, riječanka i kolumnistica.

Svi smo mi vodili svoje dnevnike, neki od nas možda još uvijek vode. Ja ću krenuti korak dalje i voditi svoj dnevnik ovdje. Što me veseli? Što me muči? Koje pjesme slušam i koje filmove gledam? Samo nastavi čitati i saznaj sve o meni, uz nadu da ćeš saznati i nešto o sebi...

P.S. Mama, nemoj čitati, ovo je i dalje moj dnevnik!

105.394
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se