0

Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina, dolazim iz konzervativnog slavonskog mjesta - Bošnjaci. Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za nesuđeno zanimanje medicinskog tehničara. Idem u 4.A razred. O meni je dovoljno znati da sam kreativno retardiran i emotivno hendikepiran.

Vozdra svima.
Ne znam zašto vozdra, možda eto da počnete čitati s punim kapacitetom mozga i prebacite ta slova u anagramu vozdra. Ispaljujem, pokušavam biti pametan. Iako je u srijedu izašla kolumna o 18. rođendanu, danas neće izaći o devetnaestom.

via GIPHY


Danas će biti o jedinoj stvari na svijetu koju ne možeš odbiti, a možeš primiti pozitivno ili negativno.
Na tu stvar nailazimo svakodnevno. Nailaziš čak i na članku o studentici koja šmrče kokain na satu. Nailaziš i u pekari i u crkvi i u ambulanti i u svemu. Ponekad se lako nositi s time, a ponekad ostavi i duže posljedice. Ponekad traje kratko, a ponekad dugo. Uglavnom, neizbježno je. Valjda.

via GIPHY


Već slutiš? Naravno. To su kritike.
Nitko njome nije oduševljen, no ona je svejedno tu – kritika. Svatko od nas je barem jednom u životu dobio neki neugodan e-mail ili komentar na društvenoj mreži, ili je doživio da mu netko kaže kako mu se kao osoba ne sviđa i svijet nam se 'srušio'. Nitko ne voli slušati negativne kritike, svi smo ljubitelji pozitivnih. Kad smo već kod vrsta. Malo sam listao o tim vrstama kritika i naišao sam na izvor (nisam siguran koji, zamisli da sam ja sve to izmislio jer će djelovati pametno) koji kaže da postoje 3 vrste kritika. Prva vrsta su negativne, nerealne iliti destruktivne kritike, druga vrsta su pozitivne ili konstruktivne, a treća vrsta su pozitivne, ali iznesene na pogrešan način. Kad pogledaš i jeste tako.

Nije ti jasno?

via GIPHY


Dobro, navest ću primjere, iako i ti to možeš samostalno kako bih naučio/la nešto novo i navikao/la se na život (glavni izgovor profesora čije gejzirno znanje ždere i nas).
Ne brini, evo. Primjer pozitivne konstruktivne je: 'Davorka, prezentacija je bila solidna, no smatram da bi bila još bolja da si koristila više fotografija iz vlastite galerije, s obzirom na temu. Također, fotografije si mogla pronaći i na razrednom USB-sticku. Sljedeći puta obrati više pažnje na to!' Ne znam koji razred ima zajednički stick, ali s obzirom na to kako se sve razvija, vjerojatno će uskoro imati printere za printanje djece. Pozitivna kritika je otprilike svaki razgovor istostraničnih kolega ili istostajališnih konobarica koje ne žele dati vodu uz kavu. Ono pokušavaš biti dobar, a kritiku kažeš kroz dobru namjeru i s malom dozom ulizivanja.

Sada pogledajte kako bi na istom primjeru izgledala negativna kritika. „Davorka, osim što si zakinuta za ljepotu, uz to si i glupa jer na prezentaciji ima premalo slika, a mogla si ih naći na sticku jer su ti bile pred nosom. Očajno, čak si uspjela i nedostatak ljepote baciti u vodu koliko si lošu kvalitetu dovela do izražaja. Prezentacija je otišla u dim!' Ovo zvuči dosta ratoborno i loše. Davorka se isto neće osjećati lijepo nakon ovoga, a sigurno će joj time pasti i samopouzdanje. Destruktivna kritika skoro nikada ne nudi rješenje, nego samo naglašava loše osobine nekoga postupka. Tako da nikomu nije simpatična.

Primjer ove pozitivne, ali krivi izrečene je: 'Davorka prezentacija je bila solidna. Sljedeći puta, ako stigneš baci oko na galeriju na sticku. Možda pomogne samom izgledu prezentacije!' Ovime ne postižete ništa. 90% su šanse da Davorka neće niti pogledati fotke na USB-u, a vi ćete to morati ponavljati stalno. Iznova i iznova. Time dajete samo neku pozitivu, a ne pokušavate ni naglasiti neku stvar koja je možda stvarno važna za daljnji rad.
Ovaj primjer je samo primjer. Mnogo puta smo mi Davorka, ali u drugoj situaciji ili smo osoba koja „daje“ kritike. Najvažnija je iskrenost, realnost, neokolišanje i lijepo pakiranje. Otprilike kritika treba izgledati kao božićni dar ili vrećica higijenskih uložaka.

S kritikama se susrećemo vrlo rano.
Najprije krene od kuće, od roditelja za neke sitne stvari poput kakanja pred televizorom. Zatim se prebaci u školske klupe. Razredni nastavnici bi definitivno trebali paziti s kritikama i osudama jer često neka jaka kritika, iako jačina kritike nije jednaka za svako dijete, kao što ni svako dijete nije jednako teško, može djetetu ostaviti trajnije posljedice i veliki trag na samopouzdanju. Odnosno, uzrokovati kroničan nedostatak samopoštovanja. Primjerice, kada učitelj prvašiću kaže da ružno crta, ostala djeca će odmah krenuti sa sprdanjem tog istog djeteta jer oni u učitelju vide uzora i sve što učitelj kaže to je tako. Iz ovoga je lekcija da stvarno treba birati riječi.



Zatim se kritike nastave dalje kroz školovanje, meni je recimo kritika profesora iz tjelesnog izazvala to da ja i dan danas (i kada stvarno mogu) mislim da za apsolutno ništa iz tjelesne i zdravstvene kulture nisam sposoban odraditi. To nije daleko od istine, no da je možda bio neki veći motivator, ja sada ne bih štitio pločice masnom oblogom. Dok npr. pozitivne kritike raznih profesora o tome da znam glumiti i da sam dobar u tome su me potaknule da snimam ove neke videe na Instagramu i da napišem svoju predstavu. Dok također kritika profesorica da sam krajnje bezobrazan i bahat uz nadodane lažne tvrdnje je uzrokovala to da zamišljam kako joj svoj želučani sadržaj izbacujem u pupak.

Također, zaboravio sam najvažnije mjesto gdje kritike uživaju puna prava, gdje je kritika hedonist. To je online svijet.
Tamo je svaka osoba navodno kompetentna dijeliti kritike. Iako se mnoge kriju iza lažnih profila, iako mnogi ne znaju da se ne znam piše odvojeno, iako neki ne znaju da je Slavonija dio Hrvatske, iako mnogi imaju 125 kilograma viška, iako mnogi mrze sebe, iako su mnogi potomci tajkuna, iako su mnogi frustrirani. Iako mnogi imaju previše godina za premale rečenice. Svi se osjećaju dovoljno važno da podijele koju kritiku i to je najomiljeniji članak o nečijem uspjehu, članak o katolicima, članak o homoseksualcima, članak o politici, članak o ateistima. I da ne idem dalje. Iako su to većinom hejt komentari, a ne kritike opet ću ih svrstati tu jer nema prevelike razlike osim opsežnosti.

via GIPHY


Napominjem i da je samokritičnost isto vrsta kritike.
Koliko ste samokritični možete provjeriti samo postavljanjem jednog pitanja sebi, a to je da se pitate kako sebi izgledate. Ako smislite više od 5 rečenica, možda ste i previše samokritični.

via GIPHY


Eto, da ne duljim jer sam dobio komentare da su mi kolumne postale preduge. Samo još imam za reći kako se nositi s negativnom kritikom.

Važno je da promislite prvo koliko vam je važna ta osoba od koje ste čuli kritiku, zatim se pitajte zašto vas pogađa, vjerujte u svoj rad i budite manje samokritični i najvažnije (ako ste sigurni u sebe) ignorirajte tu osobu.

Svi vi koji volite kritizirati, budite oprezniji s kritikama nego s anđelom. Kritika nekog „anđela“ može pretvoriti u demona.

Budite zahvalni na kritikama, a ne na pohvalama! Pronađi čiji je citat. Imaš rok do petka kad se čitamo opet.

Foto: Shutterstock/Pixabay/Giphy

Alen Žigić


Pročitajte i ostale Alenove kolumne:

Čaroban 18. rođendan – sve prednosti i mane punoljetnosti u Hrvatskoj

Odlazak na kavu nije uvijek jednostavan – pročitaj pravila i nemoj ispasti jedan od ovih sedam tipova osoba u kafiću!

Najsramotniji statusi iz prošlosti za dobar dan – razlike u ponašanju na društvenim mrežama nekad i danas



kritičnokritikateškosamopouzdanjevrsteAlen Žigićetiketa iskrenosti

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

O autoru...




Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto).

Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 4.A razred.

Prati nas na Instagramu

118.052
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se