0

Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto). Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 3.A razred (najbolji razred ikad).

Već je drugi tjedan škole. Već kreću obveze. Već nas polako hvata akutna depresija. Već smo se šokirali novim i starim pravilnicima, ali što je tu je. Meni je najveći šok bio to što nam je ravnateljica produžila školsku godinu do 30.lipnja, a uz to gratis dobiješ 2 tjedna ljetne prakse. Usput, svaki izostanak s vježbi moraš nadoknaditi. Divno. Vjerojatno ću ja ići na nastavu do sredine kolovoza, a onda 2 tjedna godišnjeg i kreće nova školska godina. Barem da sam plaćen za to. No, dok se ja budem kuhao u voljenoj ustanovi vi ćete svi biti negdje.




Negdje u gostima. Danas ću se posvetiti tipovima ljudi u gostima. Znate ih sve. Prolistaj prema dolje i odmah u komentare napiši: „ Logično, znam više vrsta od tebe!“

Znate i sami tko su gosti. To su oni ljudi za koje se čuvaju 2 litre Coca-Cole i sve sredine kolača, dok ti jedeš rubove i čekaš da oni dođu kako biste svi mogli zajedno jesti normalne komade i usput zaliti kojom čašom te iste Coca-Cole ili nekog drugog gaziranog napitka.



Gosti su oni ljudi koji uđu s malom vrećicom iz koje vire čokolade za tebe, iako većinom donesu baš onu čokoladu koju ti ne voliš. Gosti su osobe koje napune želudac i smiju se dok te ispituju o školi prekrivajući jezikom karijes na šestici. No, ima ih različitih. Eh, sada sam tek shvatio da su zapravo gosti i domaćin i gosti jer gosti idu u goste, a domaćin čeka goste. Nebitno.

Bitno je da se mogu podijeliti u nekakve skupine
.

To je meni najbitnije jer da ne mogu ja bih već sada završio kolumnu ili bih nastavio pisati o prirodnim nepogodama i teorijama zavjere o istim i tome kako svaki uragan ima ljepše ime od 50% populacije. Nego, da ja prijeđem na naše i vaše mile i ljupke goste.

Najgore od svega je čekate goste na to ti ode pola dana jer cijela kuća mora biti sređena. Peru se pločice s četkicom za zube, vješaju se nove zavjese, briše se prašina na tavanu, kupuje se novi deterdžent, iako je ostalo pola boce neiskorišteno, ali eto da se ne kaže kako se nema za žuto sredstvo za uklanjanje tvrdokornih naslaga s uvrnute žlice.



Naravno, uz sve to, spada i kompletna generalka kuće, u ormare se natrpa toliko odjeće da se može organizirati mini buvljak. Već me glava boli, a nisam niti spomenuo da se pravi savršeno glavno jelo s 365 umaka i sočni desert u kojemu je glavni sastojak puding od vanilije.

 Zato je to je najgore jer ako ti padne kapljica mlijeka s keksa očekuje te držanje prodika do sutra. Nakon cjelodnevnog hodanja na trepavicama dolaze gosti, s kojima se prvo trebaš pozdraviti i ako su već stalni, izdržati slušanje iste fore na ulasku ili još gore specijalnog pozdrava ili vica. Kada svi sjednete u dnevni boravak, tada nastaju tipovi osoba o kojima ću pisati. Spomenut ću samo one glavne vrste jer podvrsta ima više nego grinja na starom madracu.

Prva vrsta su uštogljenjaci. To su oni koji kada sjednu ne mrdaju s jednog mjesta. Gledaju u nekoliko točaka, čisto da znaš da su mentalno zdravi. Nasmiju se možda malo na silu. Atmosfera s njima bude dosadnija od čitanja sastojaka na jetrenoj pašteti. Kada se serviraju tanjuri i posluži jelo, uzmi dva griza hrane i nakon pola sata idu do toaleta jer WC u ovoj skupini glupo zvuči. Čak nekada posumnjam i da su bulimičari. Često jedu iznad salvete i siti su nakon 3 zalogaja, pa i ti glumiš da si sit, iako bi mogao pojesti 30 kilograma kiflica.



Druga vrsta su opuštenjaci. To su oni što im je uvijek slađe jesti u gostima nego kod kuće. Oni, koji se ponašaju kao psi pušteni s lanca, kada vide malo mesa. Sve im se uvijek sviđa i ponekad znaju pitati i da im spakiraš nešto za ponijeti. Tako da odu s popunjenijom  vrećicom nego što su došli. Ako imaju djece, onda djeca iz vrećice koju su tebi donijeli često uzmi neke grickalice i pojedu. Također, nije rijetkost zateći ih nakon pola sata u razbacanoj pozi na kutnoj garnituri. To je ona poza kao kada se đubre razbaca po polju, dok usput lijevim dlanom kruže oko pupka čekajući još jednu kavu. Iskreno, takvi su mi puno draži. Samo dok ne prijeđu granicu opuštenosti.



Treća vrsta su rodbinjaci. To je sva rodbina koja ti dođe. Za njih se priprema tri puta više, a na kraju oni ostanu najkraće. Ti sjediš s njima za stolom i glumiš dobrotu jer se nadaš nekim papirnatim valutama, ali u 50% slučajeva to ostane samo na sjedenju bez profita. S njima se uvijek priča s nekom zadrškom i uvijek svi zajedno pričamo. Nema tu situacija da tetka i mama pričaju, a tetak i tata, nego svi zajedno se smiju najmlađem djetetu u cijeloj obitelji. Najnaporniji gosti.



Četvrta vrsta su nenadani. Oni koji se samo pojave na ulaznim vratima i očekuju da ćeš biti presretan kada ih vidiš. Zapravo ih ti vidiš dvostruko zbog krmelja koji krasi trepavicu od prekjučer. Također, kada ih vidiš dobiješ trakavicu. Takvi gosti većinom dođu samo na kavu i odu. Nisu previše zahtjevni, ali zahtijevaju da ih pozorno slušaš dok ti prepričavaju kako su stigli do tebe.



Peta vrsta su tračeri. Skupina osoba koja dođe u goste samo kako bih mogla razmijeniti tračeve s tobom i onda kada shvati da ti baš i nemaš previše tračeva za ispričati rado te priupita: „Gdje ti živiš?“ Takvi vole i pojesti i popiti, ali ostaju samo dok ima zanimljivih tema za ogovaranje. Često se deklariraju kao domaćice koje ne izlaze iz kuće zbog majčinskih obveza. Nerijetko su djeca puštena s lanca i od kuće naprave Černobil.



Zapamtite sve te skupine i nemojte se smijati kada ih sretnete u svojoj kući ili kada shvatite da ste vi jedan tip osobe kada odete u goste. Sve je to za ljude. Kada posjetite bilo koga za vrijeme praznika u šestom mjesecu, sjetite se da ima jedna budala koja još uvijek ide u školu i da bi da ista budala sve dala da je sada na tvome mjestu.

Uživajte. Samo polako.

Foto: Unsplash/Giphy/Pixabay

Alen Žigić

Pročitajte i ostale Alenove kolumne:

Sedam tipova učenika na najgori dan u godini, prvi dan škole – koji si ti tip?

Joga i meditacija – totalna glupost ili metoda za bolje zdravlje?

„Pričam li ja kineski?“ i ostale izjave svake mame - govori li i tvoja mama ovo?



Alen ŽigićkolumnaEtiketa iskrenostimuškarciženegostiljudi


Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

O autoru...




Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto).

Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 4.A razred.

104.031
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se