0

Zove se Josipa. Ima 16 godina i već 12 godina živi u Domu za nezbrinutu djecu u Splitu. Unatoč teškoj životnoj situaciji Josipa je pozitivan primjer mlade djevojke koja je odlučila ne očajavati nad svojom situacijom, već napraviti najbolje što može.

Danas je Josipa odlična učenica jedne od najtežih gimnazija u Splitu, a njeni točni podaci nisu objavljeni kako bi je zaštitili budući da je riječ o maloljetnoj osobi. Njenu priču donosi portal Index.hr

Josipa koja je cijeli svoj život u Domu i s obzirom na to da ondje boravi od 4. godine, ni nema sjećanja na život van Doma, malo je reći kako je svestrana djevojka. Osim što pohađa jednu od težih gimnazija, Josipa ima niz hobija. Bavi se sportom, glazbom i uči engleski dodatno van škole, a želja joj je u budućnosti postati pilotkinja.

'Idem u gimnaziju, drugi sam razred i ujedno sam član Kino kluba Split, u kojem su većinom dečki. Sviram gitaru, pet godina sam trenirala tae kwan do i igram šah. Pohađam i engleski van škole i sad još planiram početi igrati tenis' u jednom dahu je nabrojala Josipa impresivan broj stvari kojima se osim škole bavi. 



'Imala sam 4 godine kad sam došla u dom, prvo se sjećam da su nas roditelji posjećivali, pa je otac nastavio, a mater je našla novog muža i dobila kćer koja je kasnije isto završila u domu. Otac nas je nastavljao posjećivati i svaki drugi vikend bi odlazili doma kod njega. Zatim su se dogodili neki obiteljski prevrati pa sad viđamo oca jednom mjesečno', rekla je Josipa.

U svemu tome, imala je najveću podršku jednog prijatelja još iz osnovne škole te jedne prijateljice koja je s njom u domu. 'Imala sam niz negativnih iskustava zbog činjenice da živim u domu. Nakon što je jednom profesorica u srednjoj pred cijelim razredom rekla da sam u domu, vidjela sam da me jedan kolega iz razreda od tad ne može podnijeti. Doživjela sam i u osnovnoj neugodno iskustvo kad sam pred cijelim razredom trebala reći da živim u domu. Tad su mi se neka djeca jako počela rugati.

No, bilo je i pozitivnih iskustava. U srednjoj sam upoznala prijateljice koje se, kad sam im rekla gdje živim, nisu ni sekunde sažalijevale nada mnom. Prihvatile su to kao nešto normalno. I zato sam sretna. Mrzim kad me netko sažalijeva, to je glupo i nepotrebno.

U principu me prijatelji ne gledaju čudno radi toga. Boravak ovdje nije tako loš, ustanova pokušava da djeca osjete kao neku obiteljsku atmosferu, iako je to teško. Ima djece koja se stalno mijenjaju. Neki bi dolazili samo preko tjedna, pa neki po mjesec. Pa neki koji su napunili 18 i odu tako da ne ostaneš dovoljno dugo u kontaktu. Ista je stvar s odgajateljima, ima nekih koji dođu samo na mjesec dana. Postoje te neke teže stvari, no inače je ok'
objašnjava ova posebna tinejdžerica.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Foto/Izvor: Index.hr
I.N.

Pročitajte još:

Tinejdžerica sama odlučila otići u dom: 'Znala sam da s obitelji neću zdravo odrastati'

Darovala je kosu djeci oboljeloj od malignih bolesti – upoznajte posebnu tinejdžericu Niku

Pomaže Romima, beskućnicima i invalidima: Nikolina je dobitnica nagrade Luka Ritz
 

DomTinejdžerica

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

147.509
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se