O PISCU:
Najplodniji i najsvestraniji književnik u povijesti hrvatske književnosti, Miroslav Krleža, koji se rodio 7. srpnja 1893. u Zagrebu, ostvario je vrhunske domete u svim književnim vrstama. Iako je gajio bogatu europsku kulturnu i književnu bastinu, nije se priklonio niti jednom utvrđenom modelu pa se ni njegov opus ne može svrstati ni u jednu stilsku formaciju. Oko Krležina života i djela lomila su se koplja, od ideološke pripadnosti do uklopljenosti u društveni sistem. Najveću je možda poruku dao suvremenim Baladama Petrice Kerempuha. Tri puta nominiran za Nobelovu nagradu. Umro je 29. prosinca 1981. u Zagrebu.
Mjesto radnje:
Selo u Zagorju i Bistrica Lesna
Vrijeme radnje:
Bilo je to davne 914. za vrijeme vladavine Franje Josipa Prvog kada je bijednim hrvatskim selima i naseljima vladalo feudalno društvo.
Tema:
Knjiga Bitka kod Bistrice Lesne opisuje hrabrost i jad slavnih junaka koji su u poginuli u toj bitci.
Ideja:
Bez obzira na poraz ili pobjedu, rat je iz perspektive vojnika uvijek tragičan. Hrabrost se kadkada i ne isplati.
Bilješke tijekom čitanja:
- Na početku novele primjećujem težak način pisanja, dugačke i složene
rečenice koje mi je teško razumjeti
- Opis načina života rastužuje me
- Osjećam suosjećanje s “junacima”
- U pismima pred kraj novele vidim neku ironiju, vrlo su komična
- Osjećam veliko nezadovoljstvo i razočarenje jer nitko nije preživio
Kratki sadržaj:
Pisac djelo započinje posvetom. Posvećuje ga šestorici palih domobrana i njihovom desetniku. Nastavlja opisom teškog života u to doba te opisom sudbina šestorice domobrana. Vid Trdak, jedan od domobrana, ostao je bez žene te sam sa svoje dvoje djece. Pred odlazak u rat traži pomoć od vlade u vezi s djecom koju nema kome ostaviti, no, kao i mnogi seljaci tog doba nailazi na nerazumijevanje i odlazi potišten. Loborec Štef bijaše ponižen od kraljevske vlasti koja ga nije željela ni saslušati. Takav odnos u seljaku budi gnjev, mržnju, ali i veliku nemoć u opiranju vladi. Još jedan od domobrana doživljava nepravdu. Nakon teška ranjavanja ponovno ga šalju na bojište oduzimajući mu šest tjedana odmora. U trenucima borbe domobrani neprestalno misle o učinjenoj nepravdi. Matija Križ je tragikomičan lik o kojemu se sve saznaje iz dva pisma koja su njegova
jedina ostavština, a u njima se ocrtava sav jad i siromaštvo zagorskih seljaka. Novela završava opisom bitke kod Bistrice Lesne. To je najtragičniji dio u kojem se miješaju blato, suze i krv. Svi domobrani pogibaju u teškim mukama doživljavajući grozote koje ni jedan čovjek ne bi trebao doživjeti.
