O piscu:
Višnja Stahuljak rođena je 1926. g. u Zagrebu, gdje živi i radi. Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji studirajući usporedno hrvatski jezik i etnologiju na Filozofskom fakultetu. Djeluje na područjima glazbe, kazališta i književnosti. Njezina najznačajnija djela su: «Začarani putovi», «Djevojčica i paun», zbirke priča «Kućica s crvenim šeširom», «Čarolije iza ugla», a piše i igrokaze.
Vrsta djela:
Roman za djecu i mladež.
Mjesto radnje:
Zagreb, selo, more, Monte Carlo.
Vrijeme radnje:
Sredina 20. stoljeća.
Tema:
Život psa i njegov suživot sa ljudima.
Likovi:
Don (Trap), Pipa, Gego, Buljo, Cap
Kratki sadržaj:
Jednom je jedan pas u leglu dobio ime Trap. Uvijek bi puštao braću da piju majčino mlijeko prije njega, i volio je slušati majčine priče. Pošto su svi psi bili prodani, tako je i Trap dobio nove vlasnike, par Gego i Pipa, koji su mu dali ime Don od Tromeđe. Don nije nikad bez veze lajao. Kad se Don razbolio gospodari su ga njegovali kao najboljeg prijatelja. Kad je došlo proljeće, Don je poput ostalih pasa obilježio svoje područje. Jako se bojao munje i gromova, zbog čega su ga Pipa i Gego zadirkivali. Jedan dan odveli su ga na natjecanje pasa, gdje je proglašen najljepšim. Don je išao na još natjecanja gdje je pobjeđivao. Ljeti je s gospodarima išao na more gdje je našao novu ljubav na otoku, tako da je morao preplivati kanal da dođe do nje. Na moru je i spasio mališana koji je pao u nesvijest. Otišli su i u Monte Carlo gdje je u kockarnici svima donosio sreću, pa su ga nagrađivali hranom. Na šetnji je ugledao jednu prelijepu šarplaniniku, pa je otrčao do nje, ali tamo ga je uhvatio njezin gazda, koji ga je prodao. Dobio je novog vlasnika, te su ga zvali Đoni i čuvao je ovce. Tamo također pronalazi ljubav, koju brani od vukova. Jednog dana Don je vidio isti kamion kojim je dovezen novom vlasniku, pa je uskočio u njega. Kako je to vidio vozač on ga isporuči kradljivcu koji je oteo Dona i prodao ga ovčaru. Kradljivčeva žena javila je Pipi i Gegi gdje mogu naći Dona. Oni su ga odmah uzeli k sebi. Pošto su dobili djecu Don je pazio na njih. Kako je sve više stario tako je i sve manje lutao. Jednog dana kći Pipe i Gege, Dona, istrčala je na ulicu, a Don je znao da svaki čas može naći automobil, pa istrči pred nju. U taj čas pogodi ga auto. Jedva je došao do kuće gdje su ga odmah počeli liječiti.
Jezik i stil:
Standardni jezik, fabula je laka, autorica na čas zaustavlja radnju govoreći o pričama iz Donova djetinjstva koje mu priča majka, prevladava pripovijedanje i opis, malo dijaloga, djelo je pisano u prvom livu – pas, podijeljeno je na poglavlja.
