Bilješke o piscu:
Vjekoslav Kaleb – već prvim knjigama novela (Na kamenju, Izvan stvari) uvrstio se u red naših najboljih prozaika. U izvrsno komponiranim novelama daje sugestivnu sliku zaostalog sela šibenske Zagore, osebujnim stilom i jezikom, što je rezultat njegovog boravka kao učitelja u kamenjaru kopnene Dalmacije. Poslije završetka NOB-e u kojoj je i sam učestvovao, piše romane i kraće proze iz borbe i okupacije, u kojima slika našeg čovjeka u njegovim najtežim i najsvjetlijim trenutcima (Divota prašine). Osim toga napisao je novele Brigada i Nagao vjetar; romane Ponižene ulice, Bijeli kamen i Mrtvi zvuci.

Vrsta djela:
Psihološka novela

Mjesto radnje:
Seoska kuća u Dalmatinskoj Zagori

Vrijeme radnje:
Rana jesenska večer

Kratki sadržaj:
Jedne večeri u kuću seljačke obitelji dolazi pas. Jednostavno se pojavio na vratima kuće i ušao. Domaćini su se jako začudili. Dok su večerali, pas je prišao ocu Franji i stavio mu šapu na koljeno. Frane mu je bacio na pod hrane, ali pas nije htio jesti dok mu Mara nije dala hranu na tanjuru. Uskoro su se pojavili susjedi i počeli znatiželjno i s poštovanjem promatrati psa, ispitivati njegove domaćine i svrhu dolaska psa. Dok su oni pričali i nagađali odakle je pas i zašto je tu, on je odspavao i otišao.

Kompozicija djela:

Uvod:

U dosadno blagdansko veče obitelj (otac Frane, majka Mara i slaboumna kći, čije se ime čak i ne spominje) se sprema na počinak, ali tišinu i ispražnjenost prekida nenajavljeni gost – pas.
Zaplet:

Njegovo prisustvo kod ukućana izaziva strah i poštovanje kao odraz njihovog neznanja i neukosti. U kratkom vremenu koje je kod njih proveo ništa se bitnog nije desilo, tek se u mužu probudila lagana nada kako jedan neznatan i čudan događaj može u život unijeti željenu promjenu.
Epilog:

Odlaskom psa, pred kojim su se svi povukli i napravili put, mimo njih je prošla životna prilika o kojoj su u sivilu svoje svakodnevnice snivali.
Analiza likova:
Pas

Jedini zanimljivi i karakteran lik ove novele je pas. Ne samo izgledom nego i ponašanjem već je na samom početku jasno da nije riječ o lutalici nego o gospodskom psu pedigriranog porijekla. Ima pametne oči koje su fascinirale seljane. On je tih i svojim držanjem i suzdržanim ponašanjem ostavlja dojam nekog gospodina.

„S vratiju su gladala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije svijeće na oltaru… Ovelik lovčarski pas prepeličar, duge sive dlake, tankih smeđih ušiju obješenih i priljubljenih uz obraze kao baršunaste krpe. Nekako je tih, svečan i bojom se slaže s mrakom, a oči mu se odvajaju. Gleda ljude napeto, ali pristojno i očekuje znak dobre volje.“
Mara

Seljačka žena u kojoj je pas probudio veliko poštovanje, te se ona prema njemu odnosi kao prema uvaženom gostu.
Kći

Ona je slaboumna, ima raščupanu kosu.
Seljani

Svi se boje psa, osjećaju da je on kulturniji, civiliziraniji i nekako u svemu bolji. Zbog toga osjećaja ga jako poštuju, ali ga ni ne žele u svome selu.