Večer, i vlak u daljini probija zrak
Misli mi lete, lete daleko u prošlost, jer budućnosti nema
Nasukala se i zadnja lađa potonula je i zadnja nada.
Tišina i posljedne svijetlo u daljini, gasi se.
Sve se ugasilo, ostala je samo hrabrost umirućeg ratnika,
no i on zna da izlaza nema, čeka svoj siguran kraj.
Kraj je sustigao i mene, nisam ga vidio, jer nada je gorjela.
Ali sada otvaram oči, a ispred mene... ništa.
16.11.2011.

