Imaš problema u školi, kod kuće, s frendovima, u ljubavi ili te brine nešto sasvim drugo? Postavi pitanje anonimno i ekipa na portalu će ti pokušati pomoći!

Kako preboljeti osobu koja nikad zapravo nije ni bila tvoja? Kako ju gledati s drugim?

0

09:24 12.02.2019.

Ovo pišem u namjeri da olakšam dušu, a pomoglo bi mi i vaše mišljenje o situaciji, a i pokoji savjet. Poznajem ju od 2013, a osjećaji prema njoj su počeli kad smo se zbližile (na prijateljski način), točnije 2014. Gledala sam ju svaki dan u klupi, bile smo najbolje prijateljice do kraja jedanaestog mjeseca 2018. Imam divne uspomene s njom, što mi stvara ogroman problem jer sam poprilčno nostalgična osoba. Sjedenje s njom 3 godine i svakodnevno provođenje vremena za vrijeme škole i izvan škole, zajednički provedena ljeta, 24-satna dopisivanja 2 godine (kasnije se svelo na malo manje), maturalac i spavanje pored nje (i buđenje naravno...) 5 dana, sve mi nedostaje. Nakon toga uslijedila je srednja škola, nije imala dovoljno bodova i nije uspjela upisati smjer zajedno sa mnom pa se naše viđanje (s njene strane prijateljsko, s moje puno više od prijateljstva) svelo na pola sata na dan (zajednički odlazak u školu) i pokoja tjedna druženja, a ljeta bismo provodile zajedno, također i rođendane (samo nas dvije, bez ikog drugog...), ovo ljeto pamtiti ću kao najsretnije ljeto
zajedno sa 2015-im zbog predivnih uspomena koje još uvijek nisu izbljedile. Drugi srednje - sve se svelo na mjesečna viđanja zbog njene selidbe na drugi kraj grada, ali i dalje smo bile bliske i pričale smo o svemu, smatrala me i dalje najboljom prijateljicom... Prekinule smo kontakt zbog trenutno nebitnog razloga, 17.11.2018. godine ću pamtiti kao (nadam se trenutno) najtužniji dan u svom životu. Ne prolazi me ljubav unatoč tome što je nisam vidjela od početka desetog mjeseca, i dalje pamtim njene zagrljaje iz 2015 i jedan 2018 (2015 ih je bilo mnogo, a od te godine je nisam zagrlila sve do 4.8.2018. jer nije ljubitelj zagrljaja), i prijateljske poljupce u obraz iz 2015 godine kad sam još bila nezrela klinka, ali vjerujte da su mi ti poljupci i tada značili (1.10.2015. i 17.11.2015.)... 17.11.2018. ću ujedno pamtiti i kao dan kada se poljubila s njim, nakon 2 godine stagniranja od veza, dala mu je svoje usne tako lako. Bolan dan, ali mislim da je bolnije saznanje da je sigurno već do sada izgubila nevinost s njim, a nije ju zaslužio. Danas je subota (ali ovo ću na teen385 poslati u tjednu jer je više ljudi aktivno tjednom...) i prije 20 minuta sam pogledala njegov story i vidjela ju s njim u njegovom stanu/kući/sobi (viđaju se samo vikendima zbog njegovog posla izvan države) i ne želim ni razmišljati o tome što su radili (vidim da je slijepo zaljubljena i ne bi me čudilo da su to napravili iako je ona tip osobe koja cijeni vođenje ljubavi i ne bi nevinost dala nekome tako olako, ali... slijepa zaljubljenost...). Toliko je slijepo zaljubljena da ne vidi njegove mane kojih ima 1000, ne vidi da ju on gleda samo kao običnu prolaznu curu bez i malo značaja, a vjerujte mi da ona vrijedi, no on to ne vidi jer ju je dobio na pladnju, a ja ju cijenim jer se uvijek više cijeni ono što se teže (ili u ovom slučaju nikada) ne dobije baš zbog te svjesti koliko zapravo ta osoba vrijedi. Da me ne biste krivo shvatili, ne smatram ni ja da je zaslužujem, jer, realno - ona zaslužuje nekog tko nije psihički sje*an zbog svega što mu se izdogađalo u životu (pritom mislim na sebe - tatino odricanje od mene i mog brata i odricanje od nas od strane cijele njegove obitelji, psihičko zlostavljanje kroz cijelu osnovnu jer se nikada ne uklapam (ne volimmse svrstavati u kalup, jednostavno sam tip osobe koji se ističe po nečemu svome i nisam društvena), svakodnevna vrijeđanja od strane obitelji i podcjenjivanja tipa :"Ti to ne možeš bla bla bla" (dokazala sam im da mogu, hh), podcjenjivanje od strane svih, bratovo fizičko i psihičko zlostavljanje, djedovo psihičko zlostavljanje od prve godine mog života pa sve do sad + djedovo fizičko zlostvaljanje od prve godine mog života do 14-te godine kad sam se izborila za sebe i kad je shvatio da sam jača od njega, godine su ga prestigle... i ostale gluposti koje su mi se izdogađale u životu), ali zaslužuje i nekog tko će ju cijeniti i voljeti njeno postojanje, a ne tijelo, i nekog tko će poštivati njene osjećaje i želje, nekog tko bi dao život za nju, pa i donirao vlastito srce ako treba. Vjerojatno smatrate kako pretjerujem i da je dižem u nebesa, ali nije stvar u tome, stvar je u tome da sam ja osjetila pravu ljubav koja mi nikada neće biti uzvraćena i ne uspijevam ju preboljeti iako sam se iznimno trudila razmišljati pozitivno i zaokupirati se drugim stvarima koje mi trenutno apsolutno ništa ne znače jer se osjećam na neki način prazno i jedino što mi ostaje jest nada da će tu prazninu uskoro netko popuniti, točnije da će te rane izblijediti i da će netko još uz to "staviti flaster" na te rane da potpuno zacijele, ali opet bojim se novih ljubavi i ne znam hoću li ikada ponovo biti spremna na ljubav, previše me sve ovo "ubija". Postojala je jedna osoba (muška) koja mi je ulijevala nadu da mogu zavoljeti nekog drugog osim nje, ali on je otišao kad je shvatio da volim nju, jednostavno je odustao iako je znao da ja cijenim upornost i da ukoliko bi mu uspjelo - dobio bi svu moju ogromnu ljubav kojom raspolažem, ali nažalost, odustao je... Otišao je bez pozdrava, ali razumijem ga u potpunosti i ne krivim ga, bojao se da ću ga povrijediti ako ne ode... I eto, izgubila sam svu vjeru u ljude, distanciram se od svih jer se ljepše osjećam u samoći, sama sebi sam najbolji prijatelj i ne smatram da je to toliko loše, no ipak bih se trebala uključiti nekako u svijet, ali ne znam kako kad stvarno nemam volje... I da, biromantična sam osoba (ne biseksualna, se*s me trenutno ne zanima jer sam upala u stanje "očajavanja nad svojom sudbinom" tako da sam trenutnu nekoliko mjeseci u stanju aseksualnosti... i da, znam da to nije zdravo za moju psihu da me se*s ne zanima i da ga gledam skroz neprirodno jer je to prirodna stvar, ali je*iga...). I još nešto, shvatila sam da se sve događa s razlogom, i ne, nije kazna to što je otišla iz mog života - to je trebala biti nagrada i novi početak mog života, posveta samoj sebi i briga o samoj sebi (jer sam brinula sam o njoj godinama, a sebe sam zanemarivala), ali meni sve njeno i dalje nedostaje - njen miris, njen glas, njen hod, njen osmijeh, njen pogled, njen dodir, sve... Hvala na odvojenom vremenu za ovaj tekst, nadam se da ćete odvojiti vrijeme i za komentar i unaprijed zahvaljujem osoba koje će se potruditi dati neki savjet, ali saznanje da sam ja samo jedna osoba koju ćete zaboraviti je po meni tužno, ali eto, ako netko ima volju za dubokoumne razgovore o svijetu, ljudima, manipulaciji, neuzvraćenoj ljubavi, pogrešnim takozvanim "vrijednostima" koje danas ljudi cijene, nedostatku morala neka napiše u komentar, bilo bi mi drago kad bih upoznala neku zrelu osobu koja će me razumijeti... I ukoliko je bitno (iako smatram da nije), imam 17 godina (iako se osjećam odraslije)...



Komentari

ninfles_002

ninfles_002

12.02.2019.

Ne mora biti da se vi nikada vise necete druzit shvatit ce i ona da joj nesto fali jer se i ona vezala za tebe i kad ste se udaljile ona je pronasla nekog da popuni prazninu (tog decka). I ja sam se prestala druzit sa sbojim prijateljima kada je pocela srenja i stvarno smo bili super ekipa ali eto sad se vidimo svakih par mjeseci, ali svejedno i kad se vidimo to je nesto najljepse ikad (inace nas ima 5 u grupici) i svoju najbolju prijateljicu iz osnovne vidim rijetko iako ide u skolu do moje dosl. Svoju sestricnu sa kojom djelim sve, koja je moja najbolja prijateljica oduvjek vidim samo za praznike jer sam se ja morala preselit iako nam odnosi ponekad zahlade i ne cujemo se par tjedana (nekad i vise) opet se cujemo i ona je dalje moja najbolja prijateljica bez obzira na to sto se mi vec 9 godina vidimo samo za praznike. Ne mozemo jedna bez druge da nismo u kontaktu, makar pismima ako nista drugo.
Vidjet ces kad prekine sa deckom falit ces joj i ponovno ce te biti u kontaktu a do tad pokusaj razgovarat barem malo preko poruka sa njom da se ne udaljite u potpunosti jer je onda to sranje.
Ako hoces malo vise pricat slobodno se javi u privatni chat. ❤️

dennisst

dennisst

12.02.2019.

Javi se za razgovor ako budes htjela...

DGS_

DGS_

12.02.2019.

Vremenom ce proc, kazem ti iz prve ruke, upoznat ces nekog drugog(istu stvar sam i ja mislio kad sam ostao bez cure koja mi je "znacila sve" i nisam mislio da cu je prebolit al sam upoznao novu koja mi je puno pomogla i nije mi zagorcavala zivot...da je prava za tebe vec bi bili skupa

ivan995

ivan995

12.02.2019.

Treba vremena i vremena da je preboliš..pokušaj raditi nešto drugo samo da ne misliš na to.

rainbow24

rainbow24

12.02.2019.

Stvarno ti ne mogu dati neki drugi savjet osim toga ili da joj prizmas sve ili da ju nekako zaboravis. Znam da ti je tesko ali bit ce ti jos teze ako ju ne prebolis, naravno da to se nece desiti danas ili sutra ali kroz vrijeme hoce. Posveti se sebi, nadi nekog novog prijatelja, nadi neki hobi, posveti se ucenju, cak ako ti pomaže gledaj serije cijeli dan. Ali nemoj barem ne pokusati da napravis nesto sto Ce ti pomoci nastaviti dalje. Vjerovatno ces se uvijek osjecati ovako prema njoj ali nemoj samo razmisljati o njoj ako je ona tako odlučila nemozes nista poduzeti, osim da joj prizmas kako se osjecas. Vjeruj mi naces nekoga. Javi se ako zelis jos pricati

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

Prati nas na Instagramu

115.337
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se