Imaš problema u školi, kod kuće, s frendovima, u ljubavi ili te brine nešto sasvim drugo? Postavi pitanje anonimno i ekipa na portalu će ti pokušati pomoći!

nisam dobro

0

02:47 11.08.2019.

ok, imam 16 i prije 11 godina sam nazalost izgubila oca, Nedavno sam pocela shvatati da mi je zbog toga iz godine u godinu sve gore i da ne bih pala u depru, pokušala sam popričati sa prijateljicama kojima sam vjerovala uz naglasak da znam da nece razumijeti. One su me pokušale utješiti, ali bezuspješno, jer nisam bolje, iako one misle da jesam, jer sam se pravila da sam bolje da ne bi bilo da su se dzaba trudile. E sad, meni stvarno nije dobro i voljela bih da mi predlozite sta da radim, da li da se obratim strucnjaku ili nesto, zaista ne znam



Komentari

ivan995

ivan995

11.08.2019.

U neku ruku je normalno da tuguješ za osobom koja ti je omogućila život naravno uz majku..ta bol nikako ne može prestati al eto bar malo da ne mislis o tome pokusaj se na neke druge stvari skocentrirati ili ako ne ide pokusaj sa stručnom osobom razgovarati..moja sućut nadam se da ćeš biti dobro..

LittleMissSunshinexDDD

LittleMissSunshinexDDD

11.08.2019.

I ja sam izgubila oca kada mi je bilo 5 godina, tako da te mogu razumijeti jer sam i ja dosta dugo tugovala za njim. Ali sada to gledam na drugačiji način. Naravno da postoji ta neka praznina i vremenom se navikneš da je jednostavno tako. Međutim, s obzirom na to da sam ga toliko rano izgubila shvatila sam da imam osjećaj kao da ga nisam ni imala jer ga se baš ni ne sjećam, nije neka utjeha, al eto mislim da bi mi bilo puno puno gore da sam ga izgubila tipa sa 16 jer bi mi se još više sve urezalo u sjećanje. Ne isplati se tugovati za nečim što ne možeš promijeniti i za šta nisi kriva, vrijedi samo ići naprijed.

gabriela99

gabriela99

11.08.2019.

Ja sam nedavno izgubila bioloskog oca, potpuno te razumijem

Natee123

Natee123

11.08.2019.

Ja nisam imala iskustva ali moj tata je. On je izgubio svog oca kad mu je bilo 5 godina i pričao mi je kako je bilo teško i njemu je pomoglo to što je mislio na obitelj koju još uvijek ima tj na svoju mamu. Bili su jedno drugom podrška. Sigurno u tvojoj obitelji postoji netko ko razumije

ljubicastibalon

ljubicastibalon

14.08.2019.

Pa nemas mnogo izbora nego da se pomiris sa njegovom smrcu i nastavis sa zivotom. Oplakivanje je potrebno u odredenoj mjeri, ali ne valja pretjerivati. Trebas taj dio svog zivota prihvatiti i nastaviti. Ako osjecas potrebu, o tome sto te muci razgovaraj sa psihologom.

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

Prati nas na Instagramu

115.346
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se