Imaš problema u školi, kod kuće, s frendovima, u ljubavi ili te brine nešto sasvim drugo? Postavi pitanje anonimno i ekipa na portalu će ti pokušati pomoći!

Socijalna anksioznost?

0

23:34 09.01.2019.

Pozz. Ovako, cura sam i imam 17 godina. Primjetila sam da me vec duze vrijeme nista ne cini sretnom. Od kada je pocela srednja skola nisam stekla ni jednog pravog prijatelja. Sve vise sam se povukla sebe i gubim sve socijalne vjestine. Ostala sam dobra s 2 cure iz osnovne skole, tu i tamo idemo na kavu, ali ne tako cesto jer se one vise druze s curama iz svojih skola. Uvijek mi govore da ne budem tako ukocena dok pricam, da se malo opustim i da se ne znam zabavljati. Vjerojatno je i to razlog sto se ne druzimo cesce. Vjecno sam kuci, nigdje ne izlazim osim skole. Izbjegavam ljude koliko god mogu, ni sama ne znam zasto. Pokusavala sam pronaci neki hobi, ali ne mogu pronaci nista sto me zanima. Sve mi je glupo i dosadno. Prema svemu sam postala ravnodusna, nekako kao da sam izgubila volju za zivotom. Kao mala sam voljela sport, a sada sam lijena za otici do prodavaonice. Nista mi se neda. U skoli imam nekoliko prijateljica, ali nakon skole se ne druzimo. S njima se uglavnom osjecam kao visak jer uvijek pricaju neke svoje price, a ja vecinu vremena samo u pozadini reagiram. Ne znam o cemu pricati s vrsnjacima. Svi se ludo provode, a meni "najbolje godine zivota" prolaze uzalud. Sto mogu uciniti? Kako da si pomognem? Ne zelim vise ovako zivjeti.



Komentari

ivan995

ivan995

10.01.2019.

Moraš se trgnuti ništa samo od sebe se neće napraviti.

Nely2

Nely2

10.01.2019.

Oj Bože skoro su me trnci prošli,ovo mi je jako čudno jer od početka do kraja kao da sam ja napisala.Apsolutno sve isto,svaka rečenica odnosno tvoja situacija se uklapa kao kod mene.Definitivno sve sve isto.Možda sam ovo napisala dok sam mjesečarila ili nesto slično hehe:D Čak imamo i isto godina.Uglavnom i mene ovo muči i nadam se da cemo riješiti ovo uskoro.Ovo kao životni stil ne mogu prihvatiti jer me deprimira

10.01.2019.

E ovako...socijalna anksioznost je iracionalan strah. Tri elementa koja sudjeluju u ovome su misli, emocije i tijelo. Vjerojatno znaš, ali ako ne, misli su najbitniji element u svemu ovome. Misli su naravno iracionalne: "Opet sam ispala glupa", "Svima sam čudna, jadna, mutava", "Nikome nisam bitna", "Svi su bolji od mene", "Ja nisam dovoljna dobra i vrijedna". Vjerujem da ti se ovako neke slične misli motaju po glavi, neke možda nesvjesno, a neke i svjesno. I sve te misli su postale tvoja životna uvjerenja. Budući da tako razmišljaš, ni emocije ne mogu "ljepše" biti. Vjerojatno se osjećaš tužno, ljuto na sve druge kada ti upute nešto poput "Daj opusti se, ne budi ukočena", ogorčeno na svoj život, bezvoljno za sve, usamljeno, jadno, nedovoljno dobro, a nakon socijalnih situacija u kojima ispadneš onako kako ne želiš, npr. ukočeno, osjećaš se i iscrpljeno. I zadnji element tijelo, budući da su takve misli i emocije, ni tijelo ne može drugačije reagirati. Upravo zbog toga izgledaš ukočeno, stisnuto itd. Naravno, svaki strah se rješava tako što se suočiš s njim. Ali mislim da prije toga, ti trebaš promijeniti svoja uvjerenja. Socijalna anksioznost je prouzrokovana niskim (ili nikakvim) samopouzdanjem, nesamopoštovanjem, nesamouvjerenošću, jako velikom nesigurnošću. I onda se uz to još javlja i pretjerano analiziranje i razmišlanje o situacijama koje su se dogodile. Uz to socijalno anksiozna osoba je užasno samokritična. Vjerojatno je za to sve uzrok neka trauma iz prošlosti; neke situacije u kojima si se "osramotila". Ma da može biti i do genetike, ali rijetko. I znači, kao što sam rekla, mijenjaj uvjerenja i racionliziraj one misli koje ti se jave kada se moraš upustiti u neku socijalnu situaciju, npr. jesti pred drugima. Nemoj se odmah u sve socijalne situacije upuštati, već postepeno u one koje ti se čine prihvatljive za sada. Jer ni socijalna anksioznost nije nastala preko noći, već postepeno, polako, ali sigurno, svaki put sve više i više. Evo jedan zgodan savjet( koji je bar meni pomogao i još pomaže 😊), uzmi si neku bilježnicu koja će ti služiti samo za rješavanje s.a. i onda si tamo napiši npr. jesti i piti pred drugima i onda ispiši sve racionalne misli kao što su npr. osnovna biološka potreba svakog živog bića je da jede i pije, svakome je normalno zamisliti da ja jedem i pijem, to što me ljudi gledaju ne znači da gledaju jer npr.čudno jedem. Uzmi si tako npr. 2-3 situacije i tako racionaliziraj, i čitaj svako jutro kada se ustaneš i svaku noć prije nego li legneš u krevet. Vidjet ćeš, s vremenom će ti to postati i uvjerenje. Jer kao što sam rekla, upuštanje u takve situacije s istim onim iracionalnim mislima neće ništa promijeniti. Dapače, samo ćeš dobiti potvrđenje "Da, opet sam ispala onakva kako sam i mislila da ću ispasti. " I zato se i bojiš upuštati u nove situacije i ne da ti se nigdje. Tako da ono što ti prijateljice kažu da se opustiš, nećeš to tako lako postići s IRACIONALNIM mislima. Počni racionalizirati, fokusiraj se na sadašnji trenutak i ne daj te kontrolira tvoja prošlost s kojom i nisi baš zadovoljna i tvoje "greške", već ti kontroliraj njih. Prošlost ne definira tebe kao osobu, ali može tvojim SADAŠNJIM pogledima, izborima i odlukama definirati tvoju budućnost. Zato mudro biraj 😊 I ono što je jako bitno, nakon svakog tvog uspjeha, pohvali se. Jer jedna lijepa riječ može čuda učniti. Pokušaj se zavoljeti i postani sama sebi najbolji prijatelj jer najviše vremena u životu provedemo sami sa sobom. A sada, akovvidiš samo svoje "greške" i samo si na to fokusirana i stalno si zbog toga prebacuješ i kriviš se i kritiziraš, zamisli da imaš takvu prijateljicu koja ti stalno to radi. Jel bi smatrala da je to prava prijateljica? Ne bi vjerojatno. Zato kreni u avanturu u kojoj želiš zavoljeti sebe. Jer ako ne voliš sebe, ne možeš ni druge. Ljubav prvo počinje u nama samima. Kao što i jedna od zapovijedi ljubavi glasi: "Ljubite svoga bližnjega kao SAMOGA SEBE". Ali budi uporna, strpljiva, ne odustaj. Za nešto veliko treba puno vremena i truda, ali ne daj da te to poljulja. Samo idi dalje, koliko god bilo teško, jer kada odustaneš, opet se vraćaš na ono isto mjesto. Vjerojatno ćeš u početku se čuditi, misliti da ti ne možeš, ali zapamti većina problema je zapravo u našoj glavi. Zato kreni polako, ali sigurno. I pokušaj se ne obazirati na tuđe riječi i mišljenja. Ljudi kada pričaju, pričaju o sebi. Svatko živi svoju realnost. I to što su ti prijateljice rekle da si ukočena, nemoj misliti da su išta loše mislile, samo su željele da se ti opustiš. Vjerujem da im nisi bitna, niti bi išle s tobom na kavu, a kamoli željele da se opustiš. Samopouzdanje se postiže i kada sd baviš s nečim što voliš. Tako da ti savjetujem, ako si ikako u mogućnosti upiši se na sport ili bilo kakvu drugu aktivnost. Radi na sebi. Radi ono što voliš. Ako voliš čitaj knjige, pleši, uči jezike, budi u prirodi. Bilo što samo da si fokusirana na sadašnji trenutak i odvratiš one glupe i iracionalne misli koje ti smanjivaju kvalitetu života. Nikada se nemoj odreći sebe zbog drugih. Onim pravim osobama, bilo prijateljima, dečkima ili kome god, svidjet ćeš se upravo onakva kakva ti jesi. A ljudi vole osobe sa stavom. I bolje da si i sama (koliko god to zvučalo teško, i koliko god se osjećala usamljeno), nego sa svakim. Imaš još cijeli život za PRAVA prijateljstva. I ponekad uzmi ti inicijativu, pa pozovi te prijetaljice na kavu 😉 Možda one misle da (budući da si rekla kako su ti rekle da si ukočena) da ti samo ne voliš ići na kave. I za kraj; "Kako zračiš, tako i privlačiš", "Strpljenje je gorko, al' plodovi su mu slatki", "Hrabrost nije odsustvo straha, već tvoja pobjeda nad njim. Hrabar čovjek nije koji se boji, već koji nadvlada svoj strah.", "Stičeš snagu, hrabrost i samopouzdanje svaki put kada se suočiš sa strahom. Moraš da uradiš stvari, za koje misliš da ne možeš", Zapamti, bez tvog pristanka nitko u tebi ne može izazvati osjećaj manje vrijednosti". E zaboravila sam još, ako voliš čitati knjige, savjetujem ti da pročitaš od Susan Jefferson - Osjeti strah, ali ipak to učini. Također imaš i yt pun takvih videea. Ako imaš još nekakvih pitanja ili osjećaš potrebu za razgovor o tome, slobodno mi se javi. A sada ti šaljem jedan veliki zagrljaj 💖💖💖 Znam da i ti to možeš, sretno 💋

10.01.2019.

Btw. ovo je i za sve one na teenu koji s tim bitku bore, ne odustajte ljudi, vjerujte u sebe 💕💕

Nely2

Nely2

10.01.2019.

@psiho_brineta želim da ti se zahvalim jer ovaj tvoj podugački tekst ce zasigurno još nekome pomoci, potruditi cu se da usvojim neke stvari što si napisala da bi se riješila ovoga problema kao što ima i autorica pitanja. i btw činiš se kao jako gotivna osoba i veoma pametna,još jednom hvala na trudu da ovo sve ispišeš i pokušaš pomoci.

LoveRosie

LoveRosie

10.01.2019.

Postala si umorna, negativna i ravnodusna i to je razlog zasto te ne zanima izlazak iz kuce ili sport, a ne jer te proslo. Moras samo sebe tjerat na nesto prije nego sto ti to postane zadovoljstvo. Steta je da kad vec imas afinitet prema sportu da odustanes od toga - to ti moze puno pomoci, oslobodi te stresa, razbistri glavu, napuni zivotnom energijom, vjeruj mi. Takoder, moras puno citat razne knjige samopomoci koje ce ti osvijestit realnost i naucit ces da svi ljudi imaju svoje strahove komplekse, nesavrsenosti zbog kojih izgledaju mozda nezainteresirano ili ne znam kako prema tebi ali to nema veze s tobom. Ti moras bit svjesna svoje vrijednosti bez obzira na okolnosti i na to kako drugi ljudi reagiraju prema tebi- tvoja vrijednost ostaje ista i kad se osjecas dobro i kad se osjecas lose. Drugi ljudi nisu bolji od tebe, samo su se prije tebe naucili nosit s odredenim situacijama. I ti imas tu moc u sebi, samo trebas doc do nje, raditna njoj i doci ce. Jednom kad ovladas tehnikama kako bit samopouzdana, nitko to to nece moc oduzet. Ja ti ne mogu puno pomoc kako sam ja dosla do toga jer sam dosla kroz puno knjiga, citata, iskustavay razgovora i truda. Isto imam 17 ali sam neprepoznatljiva sebi od pred 2 godine. Svasta se moze promijenit nenadano i cak i u kratko vrijeme, samo nemoj odustajat. Svakome treba drugacije vrijeme za nesto postic i drugaciji pothvati, ali za svakog je moguce i za tebe. Guglaj si knjige. "Osjeti strah ali ipak to ucini" je i meni fkt pomogla, sad planiram citat onu "jebe mi se" i tako, al imas raznih. Sretno!!

vindfaker

vindfaker

10.01.2019.

Jako slično mojoj situaciji. Samo jednog školskog druga iz razreda imam (3. sam razred srednje) i u razredu nisam baš onako dobar sa svima niti nastojim da budem, iskreno. Razred je pun dvoličnjaka i osoba sa jako niskim nivoom inteligencije tako da ne bih da sklapam nikakva prijateljstva sa njima. Postavio sam stav na pocetku, imao par problema i rijesio sve (verbalno ili fizicki (morao sam jbg)). Jer ako ne pokazes stav svoj i ko si odmah u pocetku, imaces problema dok god ides u skolu ili dok si u kontaktu sa tim ljudima. Jednostavno, nastoj da nadjes nesto sto te interesira, vidi ima li neka ovisnost koje se trebas rijesiti sto prije jer to zna izazvati covjeka da nema motivaciju apsolutno ni za sta. Zivni malo, obnovi neka prijateljstva i izlazi malo vise, kako na koji nacin.

Lollipop2000

Lollipop2000

11.01.2019.

Razumijem te u potpunosti. U sličnoj sam situaciji i jako je iscrpljujuće. Ne znam što da ti kažem osim da u svemu tome probaš sačuvat sebe i svoje psihičko zdravlje jer ćeš se u suprotnom razbolit. Ne znam, probaj sebe stavit u fokus, glupo mi je davat nekakav savjet jer ih ni ja ne slušam...

Autor

Autor pitanja

11.01.2019.

Ljudi hvala vam puno <3 Poslusat cu vase savjete i poraditi na sebi :)

hedi

hedi

12.01.2019.

psiho_brineta vau tvoj odgovor jeeee odl,

12.01.2019.

Hvala vam ljudi 💖 Ovo sve govorim iz osobnog iskustva i ja po tome još uvijek radim. Naravno u početku je teže, ali ništa nije teže nego stajati na jednom mjestu bez pomaka..

Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

Prati nas na Instagramu

114.328
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se