0

Nedavno smo svi bili svjedoci brutalne tučnjave među srednjoškolkama u Splitu – vidjeli smo snimke 'incidenta' u koji su bile uključene dvije djevojke, dok je stotinjak učenika u miru stajalo i snimalo njihov obračun nalik onome rimskih gladijatora. Najstrašnija je činjenica da  se ove tučnjave dogovorene i da se događaju već godinama.

Odlučili smo da nećemo objaviti snimke (jer ih možete pronaći bilo gdje) i da ćemo vam pomoći za ubuduće – savjetima stručnjaka. Na naša pitanja su odgovorile psihologinje Mirna Čagalj i Sara Lulić iz Hrabrog telefona.
 


1. Što učiniti kada budeš svjedok tučnjave? Kome se obratiti za pomoć – roditeljima ili stručnjaku? Snimati, otići ili ostati? Kako pomoći žrtvi?

Svaka osoba, bilo dijete ili odrasla osoba, ima odgovornost reagirati u situacijama u kojima zna da je netko na bilo koji način ugrožen ili izložen nasilju. Odgovornost djece i odraslih uvelike se razlikuje, međutim, spoznaja o tome da se nasilje događa – uvijek zahtjeva reakciju pomoći. Djeca i mladi koji su svjedoci nasilnog čina te ne čine ništa da bi ga zaustavili, jednako tako postaju sudionici u nasilju. Snimanjem tučnjave te dijeljenjem snimki ili fotografija, nastavljaju zlostavljanje te doprinose da se žrtva osjeća još nesigurnije, nezaštićeno te stvaraju novi krug nasilja. Ne očekujemo od djece i mladih da preuzimaju odgovornost za rješavanje nasilja samostalno jer se tako dovode u dodatnu opasnost da ugroze sebe, ali je nužno da reagiraju. Jedan od načina da pomognu žrtvi jest da se odmaknu od mjesta na kojem se nasilje događa te pozovu policiju ili neku odraslu osobu iz svoje okoline koja će im pomoći. Nasilje nikada nije nešto što je zanimljivo, smiješno te nešto što bi trebalo poticati. Navijanje za nasilje i snimanje nasilja je kršenje osnovnih ljudskih prava te svi imamo odgovornost pomoći, reagirati, pružiti podršku žrtvi i osuditi svaki oblik nasilja nad bilo kojom osobom. U situacijama vršnjačkog nasilja djeca i tinejdžeri često na sebe preuzimaju odgovornost za nošenje ili suočavanje s tim što se događa. Nekad je to zato što im nije ugodno pričati o tome, a nekad zato što žele zaštititi prijatelja koji proživljava nasilje. Ipak, jedina odgovornost koju dijete ili tinejdžer ima u takvim situacijama je da se obrati nekoj odrasloj osobi kojoj vjeruje. Za početak nije važno je li ta osoba roditelj, neki drugi odrasli član obitelji, nastavnik ili stručni suradnik u školi. Roditelji trebaju biti upućeni u to da je njihovo dijete žrtva nasilja kako bi ga mogli zaštititi. Neki roditelji imaju više informacija o tome što mogu napraviti u takvim situacijama, a neki manje. Prvi korak svakog roditelja koji sazna za nasilje je pružanje podrške djetetu, a zatim obraćanje stručnom suradniku u školi koji ima znanja o tome kako reagirati i zaštititi dijete koji trpi nasilje. Ni jedno niti drugo nije tužakanje ili cinkanje, iako se to često može čuti. Dijete se ne treba samostalno nositi s nasiljem jer je briga o djeci i zaustavljanje nasilja odgovornost odraslih osoba.



2. Što učiniti kada znaš da se bullying događa u tvom razredu, ali nisi ga vidio?
Kada  znaš da se bullying događa u tvom razredu, bilo da si ga vidio ili ne, važno je obratiti se nastavniku, razredniku, stručnom suradniku (psiholog, pedagog ili defektolog), odrasloj osobi u koju bi mogao imati povjerenja. Nasilje se ne odvija uvijek pred očima drugih, može proći neopaženo od strane nastavnika u školi i kroz prepričavanje i razgovor o toj temi i dalje se nastaviti. Iz tog razloga važno je svaku sumnju ili informaciju o tome da se neki oblik nasilja događa reći odrasloj osobi. Što sve možeš poduzeti ako si žrtva nasilja, ili poznaješ nekoga tko doživljava bullying, možeš pročitati na web stranici Hrabrog telefona.



3. Je li istina da su djevojčice u današnje vrijeme postale agresivnije od dječaka (neki mediji navode porast nasilja među djevojčicama, a tome svjedoči i posljednji primjer)? Kako tumačiti to?

Nasilje među vršnjacima se podjednako javlja i kod dječaka i kod djevojčica. Razlike koje se mogu primijetiti odnose se na vrste nasilja. Primjerice, djevojčice češće koriste verbalno nasilje poput vrijeđanja i ogovaranja. Također su sklonije su socijalnom nasilju, primjerice isključivanju iz grupe vršnjaka, dok je kod dječaka vjerojatnije da će nasilje poprimiti oblik tjelesnog napada ili obračuna. Ipak, takve pravilnosti ne govore niti o težini različitih oblika nasilja, niti o njihovim posljedicama. Svi oblici nasilja se javljaju i kod dječaka i kod djevojčica i mogu imati jednako štetne posljedice.



Nasilje je itekako zabrinjavajuće i nije zabavno ni smiješno. Ono zahtjeva akciju. Zato se u takvim situacijama sjeti da se za pomoć možeš obratiti i Hrabrom telefonu. Nazovi stručne i simpatične ljude na besplatni broj za djecu na 116 111, svakim radnim danom od 9 do 20 sati, javi im se putem mail adrese hrabrisa@hrabritelefon.hr ili im piši na chat, svakim radnim danom od 17 do 20 sati.

Foto: Hrabri telefon/Shutterstock

M.Z.


Pročitajte još:

ŠOKANTNE SNIMKE Učenice iz Hrvatske se brutalno tuku dok rulja navija iz sveg glasa

Hrabri telefon sluša kao da je svaki problem najveći

Novi Stickeri koji šalju totalno drugačiju poruku – pokaži ekipi da ti je stalo do njih!

Hrabri telefonpitanjanasiljesrednjoškolketučnjavašto učiniti?


Komentiraj i uključi se!

Za komentiranje moraš biti prijavljen na portal - prijavi se ili registriraj ako još nemaš korisnički račun

107.269
članova EKIPE

Postani i ti dio EKIPE! REGISTRIRAJ SE!

Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, Teen385 koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja. Slažem se