|
Intervju: Dado Topić |
Ultimativna kolekcija Dade Topića i grupe TIME donosi sve najbolje što je grupa Time u vrijeme svog djelovanja dala hrvatskom rocku, ali i ponajbolje uratke Dade Topića tijekom njegove solističke karijere. Legendarni rock glazbenici predvođeni ponajboljim vokalom rock scene Dadom Topićem svoj su obol hrvatskoj, ali i sceni bivše države, dali nizom pjesama, od kojih publika najviše pamti, prekrasnu baladu “Da li znaš da te volim”. Ultimativna kolekcija donosi pjesme grupe Time kao što su “Makedonija”, “Život u čizmama s visokom petom”, “Istina mašina”, “Dok ja i moj miš sviramo jazz”.

Kako danas gledate na vrijeme kada ste krenuli u cijelu priču oko grupe Time i što je bilo specifično za Vas kao rock bend? Najljepše u cijeloj ovoj priči oko kompilacije je to što smo se mi konačno vratili kući. Naime, samo smo prvi album snimili za bivši “Jugoton”. Bilo je to vrijeme kada smo mi teško osvajali pozornost ljudi u diskografiji koji bi nam dozvolili ulazak u glazbeni prostor. Pravilo je bilo da se izdaje nekoliko singlova, pa da se nakon što se vidi koliko su oni uspješni ide na snimanje cijelog LP-a.
No, mi smo odmah uspjeli snimili LP, koji se pamti kao jako dobar. Mislim da su aranžmani za to vrijeme bili fantastični i da su sve dionice bile jako dobro odsvirane. Mi istina nikada nismo bili estradni bend, nismo ustvari ni svirali ono što se u pravilu smatra rock muzikom. Mi smo imali jednu svoju interesantnu poruku, vlastiti, autentični zvuk, koji je bio prepoznatljiv u Vedranovoj gitari i mom pjevanju. Grupa Time bila je prepoznatljiva po lucidnim i šašavim aranžmanima koje su drugi bendovi vrlo teško skidali.
Mnogi su pokušavali svirati naše pjesme, ali nije im to uspjevalo upravo zbog kompleksnosti naših aranžmana, zbog čega morate biti virtuoz na instrumentu koji svirate da to odsvirate. Upravo je zbog te vlastite interpretacije grupa TIME imala svoje ime i prezime. Napravili smo puno lijepih pjesama, neke od njih su preživjele cijelo ovo vrijeme i sada je ova kompilacija presjek svega onoga što smo bili i što još uvijek jesmo.
Smatrate li da je pjesma “Da li znaš da te volim” ipak najprepoznatljivija pjesma grupe Time, pjesma po kojoj Vas pamte i koja se dan danas rado sluša i pjeva? Da, to je ono po čemu nas ljudi uglavnom prepoznaju iako možda ta pjesma ne spada u glazbeni okvir u kojem smo željeli opstati. Mi ustvari nismo puno očekivali od te pjesme, koja je naknadno ubačena na album, a ispalo je da je ta pjesma na našim koncertima bila najtraženija. Publika je tražila da ju sviramo tri, četiri puta tijekom koncerta, što samo potvrđuje koliko im je ta pjesma bila važna.
Ona je danas pravi ljubavni evergreen, koji se još uvijek rado sluša i pjeva. Ja nisam profesionalni skladatelj da skladam po zadatku, meni se dogodi pjesma s vremena na vrijeme kada imam inspiraciju. Ovo je jedna iskrena pjesma koja se sama nametnula i ljudi su je zavoljeli. Ta pjesma je na neki način naš zaštitni znak.
Kako Vam je zvučala izvedba pjesme “Da li znaš da te volim” u emisiji “Zvijezde pjevaju”, kada su je pjevali Ivana Husar Mlinac i Luka Bulić, a njihova interpretacija pobrala je sve komplimente i najviše ocjene žirija? Zaista su lijepo zvučali. Bilo je zanimljivo čuti tu pjesmu u jednom novom izdanju, a posebno ovako kada je otpjevana u duetu.
Što trenutno radi grupa Time? Snimili smo neke pjesme. Otvaramo novu stranicu za novi album i vjerujem da će to biti nešto jako lijepo, nešto što nam treba u ovom trenutku. Upravo je ova kompilacija došla u pravo vrijeme da na neki način probudi interes medija i podsjeti ih na ono što je grupa Time radila, a sama kompilacija je odlična pratnja novom albumu koji je pred nama.
Dobili ste priznanje za najboljeg rock autora i pjevača na ovim prostorima, koliko Vam znači ta nagrada i koliko je teško nositi taj epitet u današnje vrijeme? To je jedno teško breme, posebno kada se ni po čemu ne uklapate u trendove. Kada mene stavite u kontekst neke grupe, ja se po ničemu u nju ne uklapam, kada me stavite među pjevače onda kažu on je i basist, kad me stavite među basiste, onda kažu on je i autor, kad me stavite među autore onda kažu on piše i tekstove. Vrlo me teško odrediti, jer ja sebe ne mogu definirati kao kantautora jer sam uz to i pjevač i basista.
Poznato je da oduvijek pjevate samo svoje pjesme, a usprkos činjenici da sami pišete pjesme nikada nitko drugi nije otpjevao nešto što je proizašlo iz vašeg pera. Zašto je to tako? Da to je točno, ja oduvijek pišem samo za sebe i grupu Time. Nikada nisam nudio nikome svoje pjesme, jer se jednostavno nisam usudio. Malo sam sebičan po tom pitanju jer obožavam svoje pjesme, mene taj osjećaj kada vam se dogodi dobra pjesma digne do neba i osjećao bi se grozno kada bih tu pjesmu nekome dao.
One su moja djeca i ja se prema pjesmama odnosim pomalo očinski pa smatram da pjesme trebaju ostati doma, tamo gdje su i nastale.
Mnogi se pitaju kako je grupa TIME dobila ime? To je jedna zanimljiva priča. Naime, mi smo svi krenuli iz bluesa, što je za nas kao glazbenike bila najbolja škola. Često smo se nalazili u situaciji da smo morali analizirati neke pjesme koje smo htjeli svirati, pa smo se morali koristiti znanjem, malo svojim, a malo od prijatelja koji su poznavali jazz i blues. I tada smo skužili kako jazzeri koriste jedan zanimljiv termin “in time”, što je značilo da ono što sviraš mora biti fantastično usklađeno, mora imati svoj ‘feeling’, imati odličnu interpretaciju i biti točno ritmički odsvirano.
A mi smo na probama stalno koristili taj termin, govorili smo kako moramo biti ‘in time’, pa smo jednog dana jednostavno sami sebi rekli , kad već toliko puta na dan kažemo ‘in time’ mogli bi se jednostavno zvati grupa TIME. Tako da se sve to sretno poklopilo, to je ime sada dobilo jednu novu dimenziju, jer postojimo toliko godina, pa i sama ta riječ ima puno više smisla.
U lipnju ove godine Dado Topić i grupa Time nastupili u Budvi kao predgrupa legendarnim Rolling Stonesima, čime su dobili još jedno veliko priznanje. Kako ste doživjeli taj nastup zajedno sa legendarnim rokerima za koje kažete da su Vam bili uzori? To je bio jedan božanstven događaj za mene kao glazbenika. Ja sam ga doživio kao veličanstvenu proslavu glazbe koja je u sebi nosila multigeneracijsku poruku bivšeg vremena. Nemoguće je riječima opisati osjećaj kada stojite na pozornici uz ljude s kojima ste rasli, koji su vam bili uzori, idoli i uz koje ste u jednom trenutku svog života donijeli odluku da ćete cijeli život biti okruženi time.
To vam je kao da vam netko pruži priliku da stojite uz Leonarda da Vincija u trenutku kada on slika Mona Lisu. Mi smo odlično svirali jer smo imali božanstvene uvjete. Publika je fantastično reagirala, iako smo mi otvorili tu glazbenu večer u šest sati poslijepodne kada je još bilo strašno vruće. Odličan je bio osjećaj popeti se na stage i doživjeti taj glazbeni trenutak i odnos s publikom.
Zadovoljan sam kako smo svirali, a za svoj nastup dobili smo brojne komplimente od važnih ljudi koji su bili u Budvi.
|
| 17.12.2007., 13:47 |
|
|
|
|
|